Priprema za svetkovinu Duhova

Pripremila: Ljerka Jurkić

Nagovor (09.svibanj 2016.), Tomislav Ivančić

Priprema za svetkovinu Duhova

Morate postati svjesni kako voditi molitvu za svetkovinu Duhova. Neki su me tražili da pripremim molitvu, ali vi toliko toga znate da je smiješno tražiti da napišem naputak molitve za Duhove. Duhovi nisu jedina prilika da primiš Duha Svetoga. Ja sam iskustvo Duha Svetoga doživio 3. kolovoza, dakle ne na Duhove, a drugi to doživljavaju na našim seminarima. Prema tome, Duhovi su crkveno slavlje obilježavanja prvog silaska Duha Svetoga na Crkvu, ali ne jedina prilika da se primi Duha Svetoga. Treba biti oprezan.

Što se tiče molitve u kapelici, što više treba od onoga kad sam vam govorio da se oslonite na Sveto pismo? Uzmite upravo o Duhu Svetom iz Ivanova evanđelja 14., 15., 16. poglavlje, Djela apostolska 2, onda Isusov govor o Duhu Svetom, 3. Ivanova, 3. poglavlje gdje On kaže nek dođu k meni, potoci žive vode poteći će iz njegove utrobe, zatim kad Nikodemu govori… Zatim kratko u rečenici, dvije izrecite pobudu da se u ljudima razgori želja, ali strašno je važno da ne upadnete u napast i mislite: sada su Duhovi, sada bi trebalo nešto napraviti i sada mora nešto biti. Istovremeno, kako sam vam pričao zadnji put, živite Crkvu. Crkva nisu samo biskupi i svećenici, oni su ponizni službenici. Ja sam jedan od njih i prema tome dobro znam da je potrebno shvatiti: Crkva to sam ja, to je u meni.

Svaki od nas neka se temeljito pripremi za svetkovinu Duhova, da je živi, da svakoga od nas podsjeti da svetkovina Duhova oživljava ono što si primio u sakramentu svete potvrde. To si ti primio, a ne samo apostoli. To u tebi živi, a onda je važno da to pitanje Duha Svetoga razrješavamo. Znajte, najteže je kada se pitate kako se zapravo Duha Svetoga aktivira u sebi. Morate biti svjesni: Duh Sveti je osoba i On je kao osoba u svakome od nas. On sve drži, čitavu materijalnu stvarnost, biološku stvarnost, dakle našu ljudsku stvarnost. No, on boravi u svakom vjerniku koji je kršten kao duh istine, kao unutarnji učitelj, kao tješitelj, kao branitelj. On je osoba i On je već u meni. Ponekad mi zasmetaju molitve: „Dođi, Duše Sveti“. Odakle će doći kad je u tebi? I ,reci mi, gdje On to nije? No u tebi je kao osoba. U ateistima i možda poganima je toliko koliko ih drži na životu i sve održava u njima, a u tebi je posebno kao vjerniku da svjedočiš za Isusa Krista. On svjedoči i ti svjedočiš. Dakle, to je vrlo važno.

Osoba Duha Svetog i njegovo djelovanje

Na drugi aspekt također morate jako pripaziti. O Duhu Svetom uvijek se govori kao nekom tko je kao živa voda, kao povjetarac, kao sila odozgor, kao šum strašan, kao plamen, oganj. To znači, pazite dobro, to nije On, nego su to njegova djelovanja. On tako djeluje u čovjeku i u duši. On donosi mir unutra. On proširuje našu inteligenciju, On daje proročke riječi da vidiš budućnost kakva će biti, da znaš poučiti druge, On liječi. Dovoljno se samo sjetiti da je Isus nakon krštenja na Jordanu bio pun Duha. Iz njega je izlazila sila koja je sve liječila. Zato, čuvajte se toga da Duha Svetoga gledate kao silu, On nema ništa sa silom; kao vjetar i oganj, On nema ništa s tim; kao goluba i golubicu, ne, nema ništa s tim. To su samo izrazi njegova djelovanja. Kao što je golubica nakon potopa donijela onu grančicu, znak da više neće biti potopa, upravo tako Duh Sveti tebi donosi sigurnost: neće te Bog kazniti, neće te baciti u pakao. On je oganj, ali oganj koji spaljuje sve zlo, grijehe. Govorimo obično o paklu kao ognju. Duh Sveti je suprotan oganj. On uništava pakao. To je oganj koji uništava snagom svoga plamena đavolska djela u nama i među nama. Taj Duh Sveti uvijek vam daje riječi, osjetili ste sami kad držite seminare, On daje kad se najmanje nadaš. „Dat će vam se onaj čas“, kaže Isus, „što ćete i kako govoriti.“ Osobito je važno: „ …nećete govoriti vi nego Duh Oca mojega govorit će u vama.“ Također, osobito je važno da on preporađa. On je na neki način utroba u kojoj se začinje novi čovjek božanske naravi i rađa se kao Isus u utrobi Marije. „ Tko se ne rodi iz vode i Duha…“, kaže Isus u trećem poglavlju Ivanova evanđelja, prvo zato jer ne može vidjeti kraljevstvo Božje, a drugo ne može ući u kraljevstvo Božje bez Duha koji preporađa čovjeka. Čuli smo iz vaših iskustava kako je Duh Sveti preporodio ljude. Oni su drugi ljudi. Promijenili su se. Nastaje novi čovjek. „Ako se ne rodite iz vode i Duha“, „Tko se ne rodi odozgor…“
Zapamtite: Duh Sveti uvijek je osoba. Čuvajte se da ga ne biste poistovjetili s golubom, sa silom, s plamenom, sa studencom, s tekućim potocima žive vode itd. Pazite da to dvoje razlikujete. Njega doživljavamo u našoj zemaljskoj stvarnosti u tim slikama. Doživljavamo njegovo djelovanje, a ne njega kao osobu. On je kao osoba nježan, topao, očinski, stvaralački i kad ti sebe osuđuješ, On te tješi. To je jako važno. Kad vas Prezbi napadne, pa viče na vas ili kad griješiš i sebe osuđuješ, pa moraš na ispovijed, Duh Sveti kaže: „Čekaj, ne boj se, hajdemo to riješiti zajedno.“ Jako je važno da imate tu komunikaciju s Njim kao osobom.
Drugo što sam htio reći, to su njegova djelovanja. S jedne strane u slikama: živa voda, sila, snaga ozgor, studenac živi, ljubav, plam, pomazanje, tješitelj, branitelj, poučavatelj, učitelj nutarnji, onaj koji govori buduće, ali osobito On je onaj koji daje darove Duha. Darovi ne mijenjaju nas, ali su znak njegova djelovanja, kako jezik, tako proroštva, tako liječenja i niz drugih, molitva i slično. Dakle, to su znakovi, ali osobito on daje kreposti, snage da mi postajemo moralno drugačiji. Naše srce od grešnog i slabog, ovisničkog pretvara u snažno. Zato je On snaga, sila, sigurnost.

Otac, Sin i Duh Sveti

Osobito je važno da Duha Svetoga ne distancirate od Oca i Sina. Pazite, Bog je jedan, ali u tri osobe. Dobro je to usporediti s nama. Ja sam jedan, a ja jedan mislim, govorim i činim. Otac misli, Sin govori, On je riječ Očeva. Ono što se ne vidi na Ocu, a to je njegova misao, u Sinu se vidi, u riječi, a Duh Sveti čini. Otac je mislio, Sin je nama izrekao što Otac misli i planira, a onda Duh Sveti to ostvari u nama. Sve do konca svijeta On ostvaruje u svakom čovjeku i na Crkvi. Važno je da shvatite: On je stvoritelj kao i Otac, On stvara. Pazite, nije to da dođe Bog Otac pa stvori svijet, a ovi drugi čekaju, nego uvijek Otac hoće, izgovara, to je riječ: „Neka bude zemlja“, a Duh koji je lebdio, Duh ostvaruje. Dakle, On je isti Bog: „O, dođi Stvorče!“ On nije različit od Oca. On je Duh istine. On nije različit od Isusa. On je Duh života, a Isus je život. To je Isus koji ostvaruje ono što je govorio, i to je Otac koji u Duhu ostvaruje ono što je mislio, planirao sa svijetom. U Bogu se to ne da dijeliti, a opet nije isto, jer su tri osobe. Jedan je, a opet trojstven. To je jako važno, ne možete ih dijeliti: ovdje Otac, tamo Sin, a tamo Duh Sveti. To je jedna čudesnost koju ćemo tek u nebu polako prepoznavati. Dotada teško, ali ako smo na sliku Božju stvoreni, onda u sebi možemo vidjeti te znakove i slike. Slika smo njegova. Prema tome, fotografija smo njegova. Ti nisi troje, da jedno u tebi misli, da druga osoba u tebi govori, a treća da radi, a ipak nisi uvijek isti kad misliš, kad radiš. Ako samo misliš o vjeri i ako samo govoriš o vjeri, a ne činiš što je vjera, nisi nitko. Zato uvijek moraš biti cjelovit. Tako i u Bogu. Ne može Otac biti sam, samo zato što misli, tako da je sve troje u Bogu prisutno. I misao, i govor, i djelo. U tom kontekstu shvatit ćete Duha Svetoga kao onoga koji je od Oca i Sina i koji stoga ima sve što imaju Otac i Sin. On to ostvaruje. On to čini. Zato je Isus jasno govorio: „Ako ja ne odem, neće doći Duh Sveti, ako On ne dođe, nećete moći ništa napraviti.“ On sam bez Duha Svetoga nije mogao biti začet, ni početi javni život, niti uskrsnuti. Sve je u Duhu Svetom. Kad čitaš Sveto pismo, to su Očeve misli, Otac govori preko Sina, a to je Sinovljev govor. Riječi On stvara, a onda Duh Sveti treba u meni ostvariti sve što Isus govori. Zato s Duhom Svetim neprestano treba biti u dosluhu. Mi kršćani strašno griješimo time što mislimo da mi moramo raditi ono što Isus kaže u Svetom pismu. Onda se trudimo, onda se hvalimo ako nešto napravimo, pa postimo, pa molimo, pa ne znam što…. Nikada Isus nije rekao da Božja djela možemo mi raditi svojom ljudskom snagom, nego samo Božjom. I kadgod Isus kaže: „Činite, molite“ i slično, onda Duh mora biti u tebi. Kad moliš, Duh moli u tebi, Duh Sveti mora moliti. Ne možeš ti doći do Boga. Zato je Duh Sveti u tebi i osluškuje što želiš. On zna, kaže sv. Pavao, što mi želimo, zašto plačemo, što nas veseli. On to sve prenosi Ocu nebeskom i ostvaruje, tako da je Duh Sveti čitav Bog, ali kao djelo. Otac je čitav Bog, ali kao inicijativa, kao misao, kao plan, kao glavni, od njega sve dolazi. Isus je onda Očeva riječ, to sve Očevo je u Njemu i to on mora izgovoriti, on mora izreći, on se mora čuti na van. Zato je on mogao doći na svijet i govoriti. Prema tome, važno je da Duha Svetog prestanete gledati kao oblak, kao nekakav dim, kao kadionicu itd., ne, On je osoba kao što si ti osoba. Tvoje tijelo nije osoba. Ti kao osoba imaš tijelo. Zato Bog ne mora imati tijelo da bi bio osoba. Probaj samo vidjeti po čemu ti sebi kažeš: ovo sam ja. Kad si imao dvije godine, rekao si: „Mama, ovo sam ja“, a imao si deset, petnaest kila. Sada imaš sasvim drugo tijelo i opet kažeš: ovo sam ja. Nije, dakle bitna odrednica tebe tijelo, što je to u meni po čemu sam ja ja? Kad to proniknete, shvatit ćete neke stvari o Bogu, što to znači tri osobe, a jedan Bog.

Kada Duh Sveti dolazi (ili kako moliti) ?

Na kraju, kada onda Duh Sveti dolazi? To je najteže pitanje. Stalno imamo te probleme. Naravno, jer smo imali karizmatski pokret, u napasti smo misliti da treba samo moliti, moliti, moliti i onda dođe. S druge strane, volimo čitati samo ono kad se govori da su apostoli molili deset dana nakon Isusova uzašašća i da je onda sišao Duh Sveti. Mislimo da je to po molitvi, a On bi sišao i da nisu molili, jer ga je Isus obećao. Ako mislimo da je to po molitvi, onda to znači da mi možemo njega kontrolirati i mi određujemo svojom molitvom hoće li on doći ili neće. Ako ja molim, doći će, ako ne molim, neće. To su opasne stvari. Kad je Pavao došao u Efez, našao je tamo dvanaest muževa koji nisu znali da postoji Duh Sveti. Onda ih je poučio o Isusu Kristu i krstio ih Kristovim, a ne Ivanovim krstom. Položio je ruke i dogodilo se. Mi stalno imamo te napasti da kad položimo ruke, moramo glasno za nekog moliti, a većinom se ne dogodi ništa. No, ako šutim, samo sam svjestan: ja sam Crkva, jer Duh Sveti je sišao na Crkvu i iz te Crkve izlazi u ljude koji su na seminaru, ali u šutnji (ovo je samo znak: „Duše Sveti, je želim da ti prijeđeš na njih“), uvijek će se dogoditi. Uvijek. Kad moliš : „ O, Duše Sveti, daj dođi. Oprosti, daj, Duše Sveti“, krivo činiš, ništa se ne dogodi. Morate jako paziti i ljudima uvijek priopćavati da smo od molitve napravili božanstvo: „Znate, ja molim tu molitvu, kad ja to izmolim, sve dobivam…“ I više nema Oca, Sina i Duha Svetoga. (Molitva Hildegardina, Brigitina, da vidiš! A svetog Franje! Laudato si, da vidiš kako stvara ekološku klimu, pa da vidiš Ignacijevu molitvu, da vidiš sv. Franje Ksaverskog. E, Isusova molitva nije ništa, onaj Očenaš, to nije baš ništa.) Čuvajte se i ljude uvijek opominjite. Molitva je tvoj pokušaj komunikacije s Bogom. Molitva je izraz istočnim grijehom oštećenog religioznog organa u čovjekovoj duhovnoj duši. Taj organ je svestrano ranjen i nemoguće je da posreduje Božju sliku i Božju prisutnost. Nemoguće je. On treba otkupljenje. Zato prava slika neće doći preko naše religioznosti, nego preko Isusa Krista. On je prava slika Božja i to što je Isus, to je Bog. Nemojte nikad preko svoje mašte, preko svoga religioznog osjećaja stvarati sliku Boga. Takav Bog ne postoji. Tu može doći đavao na sto načina da vas zavede. Dakle, ako shvatite da naše molitve većinom izviru iz toga, pogotovo koliko ima tih rastrešenih…Čuj, kad baka moli krunicu, ne može na tih pedeset koliko ima Zdravo Marija, Očenaša i Slava Ocu, stalno biti sabrana. Ne može ni jednu Zdravo Mariju sabrano izmoliti, ne samo baka nego i ja, pa ni vi. Ne možeš, ali mi stalno mislimo: molitva će nešto učiniti. Ne, molitva je izraz srca. I što je manje riječi, to je srce jače, čežnja veća, a Bog vidi u srce, a ne u jezik. Kad bi naši ljudi manje molili, a više šuteći pred Bogom stajali, garantiram da bismo mi imali obnovljenu Crkvu i narod. Ovako imamo samo jedno zadovoljstvo: “Ja sam molio, ja svaki dan molim deset krunica.“ Kad ja još reknem tim ljudima: „Toliko gore za tebe“, oni kažu: „ Kako to možete reći? Pa Gospa je rekla da moramo moliti.“ Točno, rekla je: moliti, a čuli smo čak iz međugorskih nekih izvještaja da Gospa kaže: „Srcem molite, nemojte brbljati.“ Ne jezikom, srcem. Molite, molite, molite, a to znači budite okrenuti Njemu. Onda stvari kreću. Duha Svetog uvijek primaš čim si tako u tišini i čezneš za Njim. To je prvi korak. Drugi korak je da mu otvoriš vrata jer vrata su uvijek zatvorena kad su grijesi u tebi. To znači da ideš k onima koji su te povrijedili i praštaš jer uvrede koje ti je taj čovjek nanio zatvaraju vrata Bogu. Idi reci: oprosti, opraštam. Onda idi k onima koje si ti povrijedio: žao mi je, oprostite. Na kraju Bogu idi: „Bože moj, daj mi oprosti.“ Te tri točke sigurno uvode Duha Svetoga u nas. Ta čežnja i stajanje pred Njim, drugo, opraštam ti, treće, oprosti mi. Tad su vrata otvorena. Ta svijest da si pred Bogom, to je ono što dovodi Duha Svetoga, a onda ćeš po plodovima vidjeti da je u tebi sila, bilo da držiš seminare pa vidiš kako ti ide, neke ljude savjetuješ i najednom vidiš kako govoriš nešto što ne bi nikad sam znao reći, bilo da nešto drugo radiš, pišeš itd. Vidiš nešto se drugo događa. Samo vidiš da si drugačiji. Po tim se plodovima prepoznaje jesi li na dobrom putu.

Molitva

Postanimo svjesni da ono što mi zovemo transcendentali, dobrota, istina i ljepota, to su Otac, Sin i Duh Sveti. To znači u svemu postoji, to je opće postojanje. Budi svjestan i uđi u to neuništivo postojanje dobrote, istine i ljepote. Samo se sjeti: Bitak je jedan, kao što je Bitak jedan, tako je Bog jedan. Kao što su dobrota, istina i ljubav ili ljepota različiti, tako je Bog u tri osobe. Svi imaju otvoreno srce za dobrotu, istinu, ljubav i ljepotu. Pogledaj: čezneš li da se u tebe ulije ta sigurnost?
Pođimo onima koji su nas povrijedili, opraštam, onima koje si ti povrijedio: oprosti, žao mi je!
Nova molitva iscjeljenja: zlo je manjak dobra, bolest je manjak zdravlja. Kad se okreneš dobru, dobroti, a to je svemogući Bog, to je transcendental filozofski, kad se okreneš dobroti Božjoj, tada on taj manjak ispunja. Isus je liječio tako što su ljudi u njemu vidjeli svemoguću dobrotu. Čim stojiš pred Ocem koji je dobar, gdje god si bolestan, to je neki manjak, to njegova dobrota ispunja i sve bude dobro. Dakle, dobro, to je zdravlje, život, uspjeh, to je sreća. Pusti neka dobrota Očeva ispuni praznine koje je načinio grijeh, ljudi, bolesti, strahovi. Neka dobrota ispuni sve te predjele praznine, sve te manjkove. Tamo gdje je manjak dobrote, neka sad dođe punina dobrote.
Predstavi si da je ta dobrota kao more, ocean. Ti skočiš u to more i sve te praznine gdje je bio manjak dobra, manjak zdravlja, gdje god je bilo zlo bilo koje vrste, samo gledaj kako to more dobrote ispunja u tebi, u tvom tijelu, u tvojoj duši, u tvojoj savjesti, u tvome umu. Gledaj kako se sve tvoje praznine ispunjaju. Bolest se pretvara u zdravlje, strah u povjerenje.
Vidjet ćete da ne možete to svojim snagama upiti. Moli Duha Svetoga da on u tebi ostvari to. On svojom silom neka učvrsti u tebi puninu dobrote gdje god je praznina i manjak zdravlja, mira, života, sreće, zadovoljstva, slobode, svijesti, čistoće, poniznosti. On sve ispunja. „Duše Sveti, dopuštam ti, evo me…“ On ostvaruje Božja djela u nama, sprijatelji se s njime sad jako! Pruži ruku Duhu Svetom i reci: „Sad znam, ti si osoba kao i ja. Sada ćemo razgovarati kao što razgovaram s Isusom jer ti si njegov Duh. Ovih dana ćemo biti zajedno.“ Gledat ću kako iz mene izlazi sila koja drugima pomaže. Potoci žive vode iz mene izlaze i oživljavaju ljude da mogu držati seminare.
Aleluja! Gospodin s vama….

Važno je da znate: prvo biti svjestan da stojiš pred Njim, onda: oprostite i ja opraštam, otvoriti vrata Duhu, maknuti zapreke. Treće je postati prijatelj s Duhom Svetim. Shvatiti da je dobrota, istina i ljubav Otac, Sin i Duh Sveti. To su transcendentali. Zatim gledati Božju dobrotu kao more. Gdje god da se nalazite i bilo što da radite, u svakom trenutku možete se ovih naputaka sjetiti.

Tko nam ubija nadu?

Total
0
Shares
Prev
Kako sam preživjela „progonstvo”?

Kako sam preživjela „progonstvo”?

  Piše: Martina Pavičić Kada spomenemo progonstvo, većina nas zamišlja

Next

Stvarni susret sa Isusom   DRUGI DIO   Isus bi htio s nama večerati, a


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati