Svitanja su uvijek jedan novi početak, nova nada da će biti dobro.
Pogled kroz prozor uvijek je imao isti prizor, ali su vremenski uvjeti bili različiti, ovisno o godišnjem dobu.
Tako je samo stablo u koje sam gledala mijenjalo boje poput haljina. Ljepota stvaranja.
Najprije smeđe kroz jesen, a zimi je bijela prošarala krošnju. U laganom buđenju, kao novi život, pojavila se žarko zelena – pobjedonosno.
Tako je to u prirodi. Ali tako je i s čovjekom. Nikada nije isti. U čovjekovim dubinama uvijek je dinamika.
Registriramo li te nježne titraje duše, mogli bismo očitati da Stvoritelj živi tu.
I kao ono stablo koje sam u svitanju dana promatrala, možemo se s povjerenjem i lakoćom prepustiti da On u nama čini što hoće.
Jer Njegove boje izražavaju najjasnije blještavilo našega bića.
U tišini osluškujem sebe – titraje svoje duše, svoje čežnje, radost, ali i svoju bol. Stavljam ih kao na tezulju, kako bih izmjerila težinu tereta dana.
U tišini čujem dodir Neba, beskrajne mogućnosti nemogućeg. U njoj se mogu skriti kao ptica od oluje.
Satima tako mogu boraviti; zato mi nikada nije bilo dosadno. Upijam tišinu. Punim se tišinom.
Svaka me buka rastresa, odvaja od mene same, baca u tuđinu.
U tišini upoznajem sebe kroz Onoga čija uistinu i jesam.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
