Tomislav Ivančić, Oaze života
Danas je Velika subota. Jučer je umro Bog, a danas leži u grobu. Zar da ne zastane dah svim stanovnicima neba i zemlje, zar da svako živo biće, životinje, biljke, pa i mrtva priroda, ne osjete da se dogodilo nešto strahovito?
Zar je moguće da Bog ovdje među nama ima svoj grob? Zar Boga onda više nema? Ako je Bog umro, onda nemamo više Oca, nemamo više kamo ići, više ne znamo što je lijevo i desno. Više se ne isplati biti ni pravedan, ni pošten, ni čovjekoljubiv. Što se to strahovito dogodilo među nama?
Danas je najsnažnija nebeska mina ukopana u ovu zemlju da razori sve neprijatelje čovjeka, da zgazi, spali i pokopa u grob sve nečovječno i paklensko na ovoj zemlji i da grob zapečati. Sam Bog je zaželio biti čovjekom, sam Bog je htio doći medu nas, kako čovjek ne bi bio prepušten zloći, Sotoni i paklu. Iako dan tuge, ovo je zapravo dan radosti.
Ako si bolestan, pođi do Božjeg groba i zagledaj se, jer je u njemu pokopana tvoja bolest. Ako se bojiš svojih grijeha, pogledaj u taj grob, tu je tvoj grijeh, tvoja krivica, tvoja muka i tjeskoba, strah od budućnosti, tu je pokopana tvoja smrt. Krist je uzeo naše ljudsko tijelo i na njemu sve naše patnje i krivice, te ih pokopao u grob, a nas uskrisio na život.
Ako te muči osama, besmisao života, ako se pitaš čemu sve ovo i ako ne možeš izdržati progonstvo, ako ne možeš vjerovati u bolju budućnost, zagledaj se u Isusov grob i znaj da je unutra pokopano tvoje beznađe, a uskrsnut će nada, život i povratak kući.
Potrebno je znati prihvatiti realno svoju ljudsku situaciju. Tek kad stvarno dodirneš smrt, doživjet ćeš radost što živiš. Kad dodirneš svoju krivicu i priznaš je, doživjet ćeš i oslobođenje od nje, otkupljenje i praštanje. Tek kad priznaš svoju muku i strah, kad prihvatiš svoje bolesti i shvatiš da je to tvoja stvarnost, tad ćeš ozdraviti, osloboditi se tjeskobe, straha i muke.
Idi s tom snagom koja je u tebi i pobijedit ćeš sva zla u svojoj budućnosti.
Veliko očekivanje događa se u dubinama sviju nas. Svi mi u svim mukama naše povijesti očekujemo da će se dogoditi nešto izvanredno duboko, božansko.
Očekuj to i danas.
Oni koji očekuju, zaista i dočekaju Boga, pobjednika, pravednoga.
Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)