Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu.

Prije hagioterapije bila sam depresivna i anksiozna. Ništa mi nije imalo smisla, kao da sam lutala bez cilja, potpuno bespomoćno. Prestala sam ići u školu, izbjegavala sam društvo i povukla sam se u potpunosti u samu sebe. Nisam izlazila iz sobe. Nisam nikome vjerovala niti sam imala potrebu s kime razgovarati.

U tom vremenu, najviše mi je pomagalo kada bih razgovarala s nekim tko je prošao nešto slično kao što sam ja i tada bih se osjećala bolje. Čeznula sam razgovarati o vječnim dobrima, o nečemu što ne propada. O tome sam puno slušala i razgovarala na individualnoj hagioterapiji. 

Kada sam uistinu shvatila da je ljubav svugdje oko mene, kao i dobrota, istina i ljepota, istovremeno sam uvidjela da me to vodi k smislu života.

Kada sam udahnula zrak, pogledala sunce i shvatila da je sve to tu baš radi mene, počeo me zahvaćati mir. U svakoj svojoj životnoj situaciji, sve više sam se koncentrirala na dobro. Otkrila sam ispravnu sliku o tome tko sam to zapravo ja, da sam osoba, dostojanstvena i dragocjena. Da sam vrijedna i da uvijek idem prema cilju, prema Nekome tko je sama ljubav i tko će mi otkriti samo moj posebni smisao života. Dobro nikada ne odlazi od mene jer ja sam sama u sebi dobra. U meni je i ljubav, samo radi svojih životnih duhovnih rana, toga sam prestala biti svjesna te počela oko sebe vidjeti zlo i postala pesimistična.

Nije se događalo odmah, sebi sam dala vremena. Svako jutro sam zahvaljivala na novom danu, pa makar bio gori od prethodnih dana, skupljala u sebi hrabrosti i zahvaljivala za sve dobro što imam: ruke, noge, oči, osmijeh i sve ostalo što sam dobila na poklon od Nekoga bez da sam išta tražila i zavrijedila.

Poslije individualne hagioterapije razmatrala sam tekstove profesora Tomislava Ivančića, postala sam svjesna da se svaki manjak zdravlja može ispuniti. Svaka rana izliječiti. Da iz svake patnje ima izlaz. Tako da su se moje praznine punile: dostojanstvom, dobrotom, praštanjem i smislom života. 

Sada mogu s hrabrošću reći da sam radosna i slobodna osoba i vrednotama ispunjena osoba. Crne misli su izblijedile. Nastavila sam srednju školu i završila je. Upisala sam fakultet. Upoznala predivne mlade ljude i prijatelje s kojima obožavam provoditi vrijeme i smijati se. Čak sam i položila vozački i to sve bez straha. Postala sam optimist. Imam budućnost.

Obožavam život na način koji prije nikada nisam doživljavala. Jedini cilj koji sada imam u životu jest: ljubiti sebe i druge. Čak i onima koji to ne zavrjeđuju vraćati dobrim jer samo tako dobro može pobijediti zlo i ući u srce svakog čovjeka! Sada sam sigurna da dobro uvijek pobjeđuje. 

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.