Čovjeka treba liječiti!

Pripremila: Kristina Jurković

Peto online Permanentno usavršavanje za hagioasistente održano je od 1. do 2. travnja 2022. za četrdesetak hagioasistenata iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije, a pod vodstvom mentorica hagioasistentica: Silve Vrdoljak sa suvoditeljicama Anom Perišić i Lanom Poljak Branisavljević. Cilj ovog permanentnog usavršavanja je bio očitovanje sile i snage Duha Svetoga u hagioasistentu.

Voditeljica Silva Vrdoljak je istaknula kako ćemo samo po tom cilju ući u autentičnu hagioterapiju te je postavila ključno pitanje: Je li taj cilj u nama, našim čežnjama i srcu u radu u hagioterapiji? Ako nije, onda je cilj osobna promidžba, druga čežnja, želja, pa čak i ono da se čuje o hagioterapiji, a ne o autentičnoj hagioterapiji Utemeljitelja.

Smisao permanentnog je bila stručnost hagioasistenta u hagioterapiji, a to je upravo put do očitovanja sile i snage Duha Svetoga u hagioasistentu i alat za rad kako u apostolatu nove evangelizacije tako i u hagioterapiji.

“Stručnost se izgrađuje učenjem, polaganjem, proučavanjem stručne literatura i praćenjem rada našeg profesora Tomislava Ivančića“.

Slijedeći poticaj voditeljice Silve Vrdoljak je bio poziv da ovo permanentno shvatimo kao pokret. Jer, to je mjesto gdje se rađamo (ili ne rađamo). A roditi se trebamo jer svi smo i kao hagioasistenti bića koja tek trebamo postići puninu. U mogućnosti smo biti dobar ili zao čovjek, mi nismo potpuno uronjeni u dobrotu i nismo potpuno slobodni.

Ovoga puta paradigma permanentnog je bila: jedinstvo i jedinstvenost – unum. Naglašeno je da je jedinstvo puno više od definicije zajednice. Rađati nam se valja i u tome pogledu jer to jedinstvo se ne podrazumijeva kao ni dobro u nama. U to jedinstvo i jedinstvenost treba ulaziti da bi stvarno doživjeli puninu. A rasti u hagioterapiji možemo jedino: u jedinstvu s drugim hagioasistentima, u Zajednici Molitva i Riječ i s mentorima/uz mentore. U tom pogledu nas je voditeljica Silva Vrdoljak podsjetila: Imaš svoju jedinstvenost, originalnost, nitko ne može biti kao ti. Svaki od nas je jedan put u temeljno zdravlje. Da bi ušli u jedinstvo moramo imati zajednički cilj. Ako imam partikularne ciljeve, ja sebe izbacujem iz jedinstvenosti. Kao i kad isključujem čovjeka, tad gubim sebe. Problem sa čovjekom je znak da imaš problem sa sobom i sa Stvoriteljem. Kognitivna i emotivna spoznaja neće nas voditi jedinstvu. Samo duhovna spoznaja. Spoznati zakonitosti koje je Stvoritelj stavio u nas.

Nadalje, naglašeno je kako je uporište za ovo permanentno ono što je Utemeljitelj zadnje ostavio i isticao da se hagioterapija treba dokazati kao struka – zato su nam potrebni rezultati. Hagioasistent mora imati temeljnu formaciju; evangeliziranost hagioasistenta (mora imati iskustvo Duha), seminare, duhovnost, stručno i sustavno obrađivanje svih, a osobito VII. i VIII. međunarodnog studija hagioterapije. Sustavno nam treba poznavanje tog alata da bi Duh Sveti to mogao oživjeti u nama. Kako bismo mogli ići tim putem nužno je biti realan tj. uvidjeti svoje prednosti i sposobnosti kao i manjkavosti u stručnosti te nužnost jednoobraznog razumijevanja i pisanja o radu s hagiopacijentima. 

Rezultat mora obuhvaćati prikaz antropološko duhovnih stvarnosti na pojedinim organima duhovne duše (npr. osobi se vratio doživljaj vlastite vrijednosti i smisla, vratilo joj se povjerenje u Dobrotu, osoba je došla do nutarnjeg iskustva slobode kroz praštanje, osobno pokajanje, osoba je došla do iskustva moralnog života…). To su vidljivi fenomeni ozdravljenja duhovne duše koji su rezultirali izlaskom iz ovisnosti.

Biti hagioasistent je autentično i autonomno. Duh nema proces; mi donosimo zdravlje, a ne dajemo terapiju. Rad sa osobama ima svoj proces, dok hagiopacijent ne bude sposoban to razumjeti i otvoriti se tome. A Duh ga otvori. Proces je, dakle, u hagiopacijentu i u hagioasistentu.

Također, voditeljica Silva Vrdoljak podsjetila nas na bogatu ostavštinu Utemeljitelja koja posvješćuje, potiče i poziva: “Istraživanje sve dublje i ljudskog duha i Duha Svetoga, to je ono što predstoji za opstojnost čovječanstva i svijeta.“ “Duh je, nažalost, u svijetu zapostavljen i zaboravljen danas. Za njegovo otkrivanje potreban je: napor istraživanja, obraćenja (srca) i povjerenje u Duha.“ Antropološka medicina je tek u povojima. Započeto treba razvijati. Nije dovoljno biti dobrohotan za dolaženje do one razine stručnosti koja je nužna za razumijevanje duše i njezino liječenje. Bitno je da se hagioterapija priznaje kao struka zbog našeg razvoja. Sva daljnja istraživanja na području duha, duhovne duše, ostavljam znanstvenicima, ali samo dijagnosticiranje i terapiju ostavljam stručnjacima u hagioterapiji. 

Uslijedilo je, od strane nekoliko hagioasistenata, iznošenje primjera iz prakse u radu s hagiopacijentima.

Zatim je bilo riječi o makroterapijskoj stručnosti koja svoje polazište ima u poruci Utemeljitelja Zajednice Molitva i Riječ iz 2013., koju započinje govorom o znakovima vremena. Utemeljitelj nam tu otkriva gdje je izlaz iz globalne krize, a kojoj smo svjedoci i mi danas;

Čovjeka treba liječiti! Zato treba razviti antropološku medicinu. Suvremena znanstvena otkrića pokazuju nužnost antropološke medicine koja će liječiti ne nešto na čovjeku nego samog čovjeka. Treba raditi istraživački, dokazati se u stručnosti i znanju, praksom dokazati da terapijski rad spada u antropološku medicinu i uvrstiti rad u financijski i sveučilišni sustav svake države. Također u svojoj poruci Utemeljitelj navodi dvije djelatnosti koje makroterapija obuhvaća: 1) informirati društvo sa znanstvenim i hagioterapijskim spoznajama o čovjeku i njegom zdravlju (uključuje preventivu) i 2) ozdravljati antropološke traume, ranjenosti i bolesti društva te uklanjanje njenih uzroka.

Pred kraj susreta se dotaklo i teme revidiranja svjedodžbi/dozvola za rad u hagioterapiji te je rečeno kako će se i to pitanje putem mentora tj. stručnog tima razjasniti i osvježiti te sve postaviti kako treba. Naglašena je i važnost cjelovitosti formacije: Bljesak, metodologija, duhovnost, knjige – to sve ima puno dublji smisao i mi to ne možemo prijeći nego stalno u to ulaziti. Također je istaknuto kako smo prema Pravilu dužni čuvati dignitet hagioterapije (hagioterapija je zaštićena, imamo certifikat budući je hagioterapija kao ime intelektualno vlasništvo). Stoga je pokrenut proces kako zaštiti hagioterapiju od neovlaštenog korištenja od strane neovlaštenih osoba (one koje nemaju uvjete za rad u hagioterapiji). 

Susret je završio s mogućnošću odgovora na eventualna pitanja i nejasnoće sudionika, zahvalom i blagoslovom. I naravno s neizostavnom čežnjom u iščekivanju slijedećeg permanentnog na kojem ćemo iznova dijeliti svoja iskustva rasta i razvoja kako u stručnosti tako i u duhovnosti.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.