Tomislav Ivančić, snimka Minute za tebe od dana 11. veljače 2023. godine
Mi se kao ljudi krećemo usred bezbrojnih čudesa. Prolazimo pokraj voćki, pokraj cvijeća, biljaka, životinja i ptica, ljudi. Prolazimo, kao da plivamo u zraku koji je oko nas. Vidimo kako tim zrakom ptice lete, a mi smo kao ribe u vodi, koji u tom zraku hodamo, od njega živimo, dišući ga.
Gledamo zvijezde, divimo im se, Sunce i Mjesec, promatramo Zemlju, kuće, zgrade, automobile, toliko čudesa oko sebe, ali kao da slijepi idemo, ne registriramo to, ne hvatamo u sebe, nismo svjesni, i to se u nama ne pohranjuje i mi ostajemo siromasi, neznalice. Jer, najljepša škola je: gdje god ideš – da bezbroj stvari vidiš i onda to upiješ. I gledaš dokle god ne upamtiš, te možeš svakome koga god sretneš o tome govoriti. I onda možeš o tome razmišljati, postaješ bogat i sposoban neizmjerno puno toga učiniti u životu.
Prolazimo, dakle, kroz svijet, koj je tako bogat. I prva i zadnja škola je škola čitavog našeg života – to je upravo to – cijeli okoliš u kojem ti živiš! Jesi li dobro zapamtio kakav stol imaš u sobi? Kako izgleda tvoj krevet, žlica, plahta. Kakvom žlicom jedeš? Jesi li uopće zapazio kakav ti je tanjur, žlica, vilica? Iz kakve čaše piješ? Jesi li vidio kakve su ti papuče navečer? Kakve deke imaš na krevetu? Jesi li vidio kakav je stolnjak na tvom stolu? Jesi li uopće zapazio gdje imaš u svojoj kući kamen, a gdje je drvo, odnosno, parketi? Jesi li zapazio koliko svjetiljki imaš u stanu? Je li znaš, koje knjige imaš na svojoj stelaži, pokraj stola? A tek kad iziđeš u grad, u prirodu? Kad iziđeš u proljeće na livadu, zamisli! Pogledaj samo detaljno travu za travom, sve je tako različito. Tako bogato. Tako puno soka, života. Pa, cvijeće, mirisi, cvrkut ptica, ljepota sunca.
I kad sve to uočiš, kad sve to uđe u tebe, tada ti postaješ bogat. To postaješ ti.
Jer, kao što se hraniš hranom svoga kruha, mesa, salate, juhe, hraniš svoje tijelo, tako se upravo ovakvim učenjem i zapažanjem hrani tvoja duša. Sjeti se kako oni koji su klinički umrli, govore da imaju strašnu potrebu samo jedno u životu napraviti – učiti, učiti, učiti. Obogaćivati sebe i pamtiti: što se sve skriva oko mene? Probaj uočiti kako izgledaju vrata tvoje sobe, pa ćeš vidjeti kako uopće nisi zapazio što sve imaju na sebi i kako izgledaju. Kakve parkete ima tvoja soba? Kakav tepih? Jesi li zapazio kako se nose ljudi oko tebe? Jesi li zapamtio lice tvoga prijatelja? Kolege na fakultetu? Čovjeka koji stanuje u tvom susjedstvu?
To je škola. To je znanje koje nam je ponuđeno. To je nešto neizrecivo, veliko, bogato, silno. Budući da je naš duh sposoban primiti sve, ne samo Zemlju, nego čitav svemir, čitavo nebo, jer naš duh je sloboda od svih ograničenja prostora i vremena, on može sve to uzeti u sebe. Naš duh se bogati, postaje zdrav, kad ti to upijaš. Najgore je prazan duh. Duh koji je sve zaboravio, koji je rastresen. Duh koji je nesvjestan, koji se ničega ne sjeća. Nesvjest i podsvjest, to je bolest. A svijest, sabranost to je zdravlje.
Pokušaj, od sada, bogatiti se prirodom i stvarnošću oko sebe.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)