Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu.

Potražila sam pomoć hagioterapije jer nisam mogla prestati kupovati na rasprodaji. Gdje god je bilo sniženje, ja sam došla „peglati“ svoje  kartice. Sve bi bilo dobro da suprug nije primijetio kako se novac brzo troši, a k tome i da često nešto skrivam. Toliko me kupovina vukla da se nisam mogla oduprijeti, nisam se obzirala ni na to što me suprug otkrio i upozorio da obitelj osiromašujem, te da će mi prerezati kartice.  

Dolazak na hagioterapiju bio mi je jedno novo iskustvo, lijepo iskustvo. No bilo mi je čudno zbog čega me ispituju o cijelom životu: o ranom djetinjstvu, o odnosima između majke i oca, o majčinoj trudnoći sa mnom i porodu, jesam li sam kao dijete bila u bolnici, jesu li moji roditelji bili brižni i odgajali me, je li me tko zlostavljao… ? I u tom blagom propitkivanju ja sam spoznala kako se moji roditelji nisu bavili sa mnom, kako sam živjela kao „vuk samotnjak“. Činila što sam htjela i kako sam htjela jer su roditelji često bili  odsutni i zaposleni svojim poslovima. 

Slijedilo je ono ozdravljujuće: da zapazim svoje sposobnosti, da uvidim kako sam vrijedna i da je ta moja kupovina samo jedna moja loša navika, a imam puno dobrih navika.

I u tome su me odmah osvojili. Hagioasistentica mi je govorila što je sve dobro, u meni i na meni, i ja sam se usmjerila na dobro. Doživjela sam kako je ta moja ovisnost o kupovini neki manjak u meni, a istovremeno je u mene ulazilo zdravlje. To zdravlje nije ulazilo kroz psihu niti kroz tijelo kao u razgovoru i običnom susretu s ljudima. Taj susret je bio jedno novo divno iskustvo, nekako kroz mene, kroz moju osobu je ulazilo zdravlje u mene kao svježina.

Izvana sam bila stara, a iznutra nova.

Posebno me ojačala rečenica da sam planirana, čak i željena, u ljubavi stvorena za vječnost. I kao što je svuda oko mene prisutno cvijeća, drveće, ljudi, zrak i voda, tako je prisutan Stvoritelj koji na mene čeka da mu pomognem kako bi ovaj svijet bio bolje mjesto za život. 

Uh, ne samo da sam to primila, već sam i otkrila da sam sa svrhom došla u ovaj svijet i da moj život ima smisao. Slijedilo je obrazloženje da su me roditelji voljeli na svoj način, no nisu mogli drugačije i da nisu krivi, te sam poučena kao oprostiti. Ujedno, da nisam kriva što me ova kupovina vuče i da je odluka za slobodu od kupovine jača od navezanosti na kupovinu. Donijela sam odluku za duhovno zdravlje, za redoviti dolazak na hagioterapiju, za rast u duhu, za slobodu. Kad me “vuklo” u kupovinu, samo sam sebi govorila: „Ja sam se odlučila za slobodu“, i prestalo me “vući”.

Još sam primila puno duhovnih lijekova i sada me više ne “vuče” kupovina, čak i ne volim ići po dućanima. Ono što godinama nisam sama mogla riješiti, a i suprugovo upozoravanje i prijetnje nisu dale neko rješenje, već protivljenje i ljutnju. Hagioterapija je ozdravila moju  navezanost na kupovanje.  

U hagioterapiji je nešto čudesno, neka posebna snaga koja nije sa ove zemlje, već direktno s Neba i oslobađa. 

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.