Piše: Nera Spehnjak

Nedugo su mi prijateljice posvjedočile ljekovitost biljke (Čuvarkuće) čiji su pripravak koristile zbog svojih zdravstvenih problema. Priroda koja nas okružuje nudi nam sve što je potrebno za naše zdravlje,  samo je moramo čuvati i štititi od zagađenja koje prijeti apsolutno svemu, čovjeku, biljnom i životinjskom svijetu. 

No, postoji još jedna bolest koja se zove tvrdo srce. Vidljivi simptomi takva srca su strahovi, nedostatak vjere, stajanje na mjestu, nemoć potpunog predanja i opraštanja. Moje srce je bilo tvrdo, ali se već godinama po malo otapaju unutarnji ledenjaci nastali zbog vlastitih grijeha i zadobivenih rana tijekom života. 

Promatram meni drage i bliske osobe koje se grčevito bore sa životom oslanjajući se samo na svoje snage u tvrdoći srca odbijaju savjet i pomoć. Toliko su zgrčene i vjeruju samo u ono što vide i u ono što mogu rukama opipati. Iz razgovora  s njima saznajem da se „hrane” sadržajima koje pronalaze kroz medije, koji siju mržnju. Sve mi je jasno, prepoznajem uzrok,  ali i sve ono što još u svojoj negativnosti pospješuje tvrdoću i potpunu duhovnu nemoć. 

No, ako postoji bolest, postoji i lijek, ali kako pomoći onoj osobi koja to odbija? Sjetila sam se jednog svog iskustva kako Stvoritelju ništa nije nemoguće. On je kroz jedan događaj učvrstio moju vjeru. Bilo je to vrijeme kada sam bila nova u vjeri, tada je Gospodin odgovorio na moju nezrelu molitvu kako bi mi pokazao samoga Sebe, da je Živ, prisutan i da zaista postoji. 

Naš tadašnji župnik poučio nas je kako je dobro blagoslivljati sve; ljude, situacije, poslove, sve čime se služimo. Ozbiljno sam to shvatila i počela prakticirati molitvu blagoslivljanja, na putu do posla, na poslu i dok sam radila, stalno sam nekoga ili nešto u mislima i srcu blagoslivljala i zahvaljivala. No ima i jedan – ali. Blagoslivljajući poimence sebi drage osobe i prijatelje, u mislima bi mi dolazila osoba koja mi nije bila draga, vulgarno se i negativno izražavala, pa sam ja onako u molitvi odlučila, nju ne, ne isplati se. Ali mi se ona stalno vraćala u misli, pa sam nakon nekog vremena odlučila, ne isplati se, ali neka, preko volje, ma i nju Gospodine blagoslovi. Nakon otprilike četiri mjeseca, sastalo se moje cijelo tadašnje društvo, uključujući i tu osoba. Slušala sam u nevjerici, ne samo da pozitivno govori, nego kao da je promijenila pogled na cijeli život. Ostala sam bez riječi, samo u zahvalnosti i diveći se Božjoj svemoći. Od tada je prošlo nekoliko godina, povremeno se susretnemo, tada pažljivo slušam, promatram i dalje vidim dobru i pozitivnu osobu. 

Prisjećajući se ovog događaja vidim duhovni lijek, a to je molitva blagoslova i zahvaljivanja.

Ne trebam ja nikoga mijenjati, niti to mogu, ono što mogu jest postati nositeljica ljubavi kroz blagoslov, da se ja promijenim i budem svjetlo drugima koji su u mraku, a dalje sve čini Gospodin, jer njemu ništa nije nemoguće. 

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

ZAVOLJEH SEBE – iskustvo hagioterapije