ISKUSTVO HAGIOPACIJENTA

Još kao dijete bila sam hipersenzibilna i duboko sam promišljala o svijetu oko sebe. No, iako sam voljela biti sama, nikada se nisam tako osjećala. Znala sam da me netko beskrajno ljubi, nadahnjuje i vodi. To nadahnuće ponijela sam u svoje odrastanje tijekom kojeg me osobito zanimala humanost i umjetnost. Ali ubrzo, uslijed nekih boli i trauma, taj moj svijet počeo se ljuljati, pa i tiho nestajati. Godinama sam se borila da ga ne izgubim i uspijevala sam: trudom, ljubavlju bližnjih, knjigama i susretima prof. Ivančića kroz radio emisije i predavanja u Kinoteci.

Prije nekog vremena, shrvana boli i nevjerom u život, obratila sam se Centru za duhovnu pomoć. Nisam ni u to vjerovala. Bila sam prazna i izgubljena, razočarana i tužna.

Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste pretplatnik