Piše: Ana Bartolec

Dragocjeni čitatelju, želim s tobom podijeliti svoje iskustvo svakodnevnog življenja uz korona virus. Na početku pandemije korona virusa i nametnute izolacije bila sam zbunjena i uplašena. Kroz nekoliko dana provedenih u poslušnosti i mirovanju u izolaciji, počela sam spontano razmišljati o situaciji u kojoj sam se našla. U tom mraku, trebalo mi je svjetlo.

Molila sam za duhovne oči, svjetlo koje će me voditi prema izlazu iz duhovne, psihičke i tjelesne blokade.

Morala sam napraviti neku novu strategiju života. Odlučila sam se za sljedeće korake:

1. Izlazak

Shvatila sam kako mi je izlazak iz svijeta, buke informacija i vijesti pomogao da sebe nađem i da se približim Stvoritelju što je više moguće kroz dan. Postala sam svjesna kako je to blagoslovljeno vrijeme. Osjetila sam da sam u tom trenutku, na pravom mjestu baš ja, potrebna Stvoritelju svijeta.

Ja sitna kao zrnce pijeska, ali opet toliko važna i dragocjena Stvoritelju jer nitko nije kao ja i nitko ne može mene na tom mjestu, u tom trenutku zamijeniti.

U datom trenutku osjećala sam silnu radost. Koliko sam ja važna i ljubljena, potrebna Stvoritelju svijeta. Ja držim nevidljivu nit vertikale koja spaja Nebo i Zemlju. Ta spoznaja me fascinirala – tako sitna i mala, a tako važna.

Nitko me ne može obezvrijediti i to oduzeti, to sam ja, to je moje Jastvo.

2. Susret

Ojačana tom radošću, sve sam dublje ponirala i ulazila u sebe tražeći u sebi susret sa Stvoriteljem. Počela sam molitvu s krunicom zajednice (ZMR), i nakon toga željela sam sve prikazati Stvoritelju – nakane su bile različite, ali uvijek iz srca. Uočila sam da sam na pravom putu i da se mijenjam, postajem drugačija, staro napuštam i oblačim novo. To me radovalo, ali i dalje mi je dobro došla izolacija.

Još me svijet uznemiravao i napasti su bile velike. Kako pobijediti napasti?

Pročitala sam jedan članak u časopisu Hagio.hr-u, Zdrave misli. Uočila sam da su moj problem raspršene leteće misli. Trebalo je te misli zaustaviti, ukrotiti, reducirati i usmjeriti samo na dobre, lijepe i zdrave misli, a toga oko nas ima na pretek. Možemo se zagledati u prirodu: šume, planine, mora, rijeke, životinje, na koncu zagledati se sama u sebe, to mi je najbliže, najsvrsishodnije.

Original sam, sve što je u meni i na meni dobro je i lijepo je jer je dar Stvoritelja. Na tome mogu beskrajno zahvaljivati u svakom trenutku moga života.

Sve to zajedno ohrabrilo me i potaklo da napišem i svjedočim koliko smo dragocjeni u vremenu i prostoru. Sada je pravi trenutak da se darujemo jedni drugima u obitelji, domovini i svijetu. Naizgled mogu ovo biti teška vremena, a zapravo, s druge strane, to je prilika i Božji blagoslov.

Ljubav i svijetlo koje nam pomaže da sve izdržimo i izađemo bolji i jači.

Dragi čitatelju, ne zaboravi: Nitko nije kao ti!

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.