Piše: Marina Ćavar

Pozivajući se na suvremenu neuroznanost, Tomislav Ivančić ističe kako svaka negativna misao, riječ ili dijelo razara stanice mozga. Zdrave stanice reagiraju na zlo i napuštaju čovjeka, kao što utopljenici bježe s broda koji tone. Mozak kao savršeni stroj koji u sebi posjeduje milijarde neurona, traži održavanje, a to znači svakodnevnu provjeru kvalitete: dobar govor, dobre misli, dobra djela. Mozak osobito stradava uslijed ozbiljnih ovisnosti, kao što su ovisnost o alkoholu, drogi, i sl. U njega se neprestano upisuje negativni sadržaj koji ga razara. Potrebno je u taj manjak dobra početi upisivati zdravi sadržaj, kako bi nove stanice obnovile ono što je oštećeno. Osobito je važno promotriti što čini ovisnost o alkoholu našem tijelu, psihi, a naročito duhovnoj duši? Gdje je izlaz?

Alkohol ima povijest koja traje tisućama godina. „Konzumiranje alkohola društveno je prihvaćena navika i jedna je od najpopularnijih droga.“ Njegova konzumacija se proširila u srednjem vijeku i osobito na početku novog tisućljeća. Umjerena konzumacija (neuroznanstvenik, dr. Daniel Amen, govori o čašici alkohola dnevno, te ako nismo u stanju kontrolirati se, najbolje je i nju odbaciti kaže) djeluje smirujuće, povećava društvenost, uklanja strahove, te djeluje euforično. Veće količine smiruju i umanjuju brige, usporavaju reakcije i ponašanje. No, neželjene posljedice su nasilnost, pojačana agresivnost ili suprotno, društveno povlačenje ili samosažaljenje praćeno plačem. Rizici i dugoročne posljedice su smetnje u fizičkim i mentalnim te neurološkim funkcijama, bolesti jetre, gubitak kontrole (povećana vjerojatnost nesreća), fizička i psihička ovisnost, uništenje međuljudskih odnosa itd. Alkohol aktivira ili blokira brojne receptore te izravno i neizravno utječe na prijenos signala brojnih transmitera u ljudskom organizmu, te tako u mozgu, potiče formiranje memorije za ovisnost.

Amen jasno prezentira tomografske fotografije mozga ovisnika o alkoholu, drogi, cigaretama, kavi itd. Uočavaju se već oku vidljive pukotine koje čine da čovjek reagira u krivom smjeru, a ne kako bi trebao. Mozak također izgleda naboran i mnogo stariji nego što ustvari jest, u npr. jednog ovisnika o alkoholu.

U primjeru navodi gđu od četrdeset osam godina, koja je vodila dvadesetogodišnju bitku s alkoholizmom. Iza nje su bila tri braka, pet liječenja od alkohola i brojni lijekovi. Žalila se kako je umorna, ljutita i depresivna. Veliki problem joj je predstavljala i naglost. 

Daniel Amen tvrdi kako kako se stanje onih koji su odlučili prekinuti s ovisnostima začuđujuće poboljšava: bolje rade, društvene veze su im stabilnije, a njihov odnos prema životu je smisleniji.

Ivančić, oslanjajući se na antropološku i duhovnu dimenziju čovjeka, ističe kako se ovisnik nalazi u jednom duhovnom ropstvu, mrtvilu, u padu na psihofizičku razinu. Registrira se manjak zdravlja na duhovnom organu slobode, no i u osobi kao centralnom dijelu duhovnog organizma, ali tu odmah slijede i okrnjenosti na području svijesti, savjesti, morala, etičnosti, osobito karaktera i sl. U takvog čovjeka upisane su negativne navike, koje se neprestano ponavljaju. Jednom je pretjerao u alkoholu. Učinilo mu se to kao nešto primamljivo, dobro. Ponovio je to još nekoliko puta. Time je u sebe polagano upisao negativnu naviku, porok, i posljedično tome, sada tijelo djeluje automatski – traži ono što je u njega programirano. Djeluje gotovo automatski, više ne toliko povezano s našom voljom, koja biva zarobljena, zatočena.

Koji su uzroci alkoholizma na duhovnoj razini? Vrlo često već u bazičnom nepovjerenju. Ako dijete nije bilo dovoljno ljubljeno, cijenjeno, željeno, sada, u odrasloj dobi, koristi bijeg u ovisnosti kao rješenje. Ili je to u međuljudskim odnosima, utjecaj okoline u kojoj je odrastao, osoba s kojima je prijateljevao? 

Na osmom Međunarodnom studiju hagioterapije, Ivančić navodi primjer obitelji s ocem alkoholičarom. Kako objasniti djeci očevu ovisnost? Dobro je da majka izrekne slijedeće: „Vaš otac je trenutno bolestan. On jako trpi. Ali, on će ozdraviti.“ Na taj način, majka ne izbjegava realno stanje, ne prikriva stvarnost kakva trenutno jest, ali djeci donosi nadu, ljubav prema ocu, koja tako ostaje neokrnjena, ali i donosi veliku istinu, kako je otac patnik. Nemoguće je biti ovisnik i sretan. 

Gdje je izlaz? Ivančić navodi kako ozdravljenjem, oživljenjem duhovne duše, dolazi do poboljšanja i naše psihofizičke razine. Potrebno je u sebe sada upisivati zdrave, nove navike, kako bi tako i tijelo, naše stanice, dobilo nove impulse i počelo reagirati na suprotan način. On kaže kako su kreposti i vrline „čvrsti bedem i kula“ protiv zla u nama i oko nas, kako nas one štite od poroka. Kako ih upisati u sebe? Na način da nađem neku vrlinu i krepost, oduševim se s njom, nešto me k njoj privuče, npr. pravednost, hrabrost, strpljivost, umjerenost, i od sada razmišljam o njoj, odlučujem se za nju, idem djelovati, a ne razmišljati o manjku mog duhovnog zdravlja, poroku i sl. Jer, podsjetimo se, previše negativnih misli, djeluje razarajuće, pa čak ako previše razmišljamo i o vlastitoj trenutnoj ovisnosti.

Osobito iscjeljujuće djeluje svijest o prisustvu Stvoritelja – kako ima Netko tko me poznaje, tko razumije moje padove, tko je vjeran, ne osuđuje, tko ljubi čovjeka uprljanog i neuspješnog, ima Netko tko stoji uz mene. Ovisnik treba sigurnost, treba nekoga tko će mu vjerovati, hrabriti ga, tko će biti na njegovoj strani. Vrlo često više nitko nije uz njega. Vrlo često on je ostao sam. Svijest o Stvoritelju, nekom svemoćnom i jakom, nekom apsolutno dobrom, preobražava. Potrebno je stalno vraćati se na tu istinu i u njoj pronalaziti snagu.

Važno je sada tražiti dobre sadržaje: čitati dobre knjige, slušati kvalitetnu glazbu, diviti se prirodi, svemu stvorenom i otvoriti se istini da sam ja dio te ljepote, potražiti mjesto tišine gdje mogu upijati mir i prisutnost Onoga tko me je načinio i tko je vlasnik moga života i slobode, tko mi želi samo dobro. Potražiti ljude koji će me u tome podržati.

Trnovit je put izlaska iz ovisnosti u slobodu, ali je moguć. „Sve je moguće onome koji vjeruje“, „Ja sam došao da imate život, u izobilju da ga imate“, davno je još rekao Isus iz Nazareta, najbolji lijek i liječnik za sve naše stranputice i lutanja.


1International Police Association (IPA), Hrvatska sekcija, Droge. Opće informacije, Rijeka, 37-39.                                                                                                                              2 Daniel G., AMEN, Kako radi vaš mozak, 243.                                                          3 Usp. International Police Association (IPA), Hrvatska sekcija, Droge. Opće informacije, 37.
4 Usp. International Police Association, Droge. 37-38. 5 Daniel G., AMEN, Kako radi vaš mozak, 2001., 247, 248, 252, 254,
6 Daniel G., AMEN, Kako radi vaš mozak, 242-246.
7  Vidi u: Tomislav, IVANČIĆ, Dijagnoza duše i hagioterapija, Zagreb, 2009. Tomislav, IVANČIĆ, Hagioterapija u susretu s čovjekom, Zagreb, ³2015. Tomislav, IVANČIĆ, Antropologija, patologija, terapija, Zagreb,2016

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje. Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.