Piše: Robert Pušelja , treća točka formacije 

Počeo sam s grijehom ogovaranja i tim utegom na savjesti još davno u tinejdžerskim godinama. Nisam tada spoznavao koliko taj grijeh čovjeka polako zahvaća i sve dublje nagriza u njegovoj savjesti. Nakon obraćenja i promjene života došla je i jasna spoznaja koliko je taj grijeh opasan za čovjeka i njegovo duhovno stanje.

Jako sam se mučio s činjenicom da svaki put isto ispovijedam i da unaprijed znam da ću to ponoviti. Takvo razmišljanje dovodilo me do besmisla same ispovjedi i mog odnosa s Bogom, za kojeg sam mislio kako je pomalo lažan s moje strane.

Jednom prilikom čitao sam svoju bilježnicu u kojoj vodim bilješke sa svih seminara na kojima sam bio. Zanimljivo, na svakom seminaru sam se odricao uvijek tog istog grijeha. Slušao sam seminare i kao erudit upijao i shvaćao rečenicu da je naša odluka prvo što nam treba da bi se oslobodili bilo kakvog grijeha. Međutim, od jednog erudita trebalo je prijeći na djelo i doći do uvjerenog vjernika preko stvarnog iskustva.

U jednoj sam  molitvi Isusu rekao: “Gle, mene je već stvarno sram, ja ti stalno obećajem da neću više ogovarati i to činim opet i opet. Molim te, pomozi mi, pokaži mi put kako da se toga riješim. “

Nakon nekoliko dana sudjelovao sam na novom seminaru gdje sam čuo da postoji knjižica profesora Ivančića, koja je priprema i priručnik za one koji žele biti evangelizatori. Ubrzo sam nabavio tu knjižicu. Iz znatiželje sam krenuo čitati i zapazio rečenicu: “Ne može nitko biti evangelizator tko ogovara ili još gore, kleveće drugoga. ” Zastao sam nad tom rečenicom i u tom trenutku su mi bile jasne dvije stvari. Prva je ta da je molitva kao razgovor s Isusom, zaista stvarna i učinkovita. Druga je spoznaja da Isus brzo reagira kad nešto iskreno odlučim napraviti za svoje ili za dobro drugoga.

Idućeg dana, prije početka svakodnevne jutarnje molitve, odlučio sam: “Danas idem s Isusom riješiti problem ogovaranja.” Nakon ulaska u sabranost, došao sam Isusu i samo sam rekao: ”Od danas više nema ogovaranja, ne želim, Isuse, više biti dio toga.” Odmah sam osjetio snagu u sebi, da sam ja to zaista već pobijedio i sigurnost da to neću više raditi kao prije, nekakav uteg se otkinuo od mene. Možda sada nemam prave riječi za taj trenutak ali znam da je bilo istinito i jasno sam znao – ovo je moja iskrena odluka u kojoj je Isus odradio svoj dio, ovo je bila prava suradnja.

Prošlo je od tada već neko vrijeme i kušnje dolaze, ali svaki put prevlada trenutak odluke i ostavi me na strani dobra. Moja istinska odluka za slobodu pokazala mi je i ohrabrila me da je Gospodin konkretan, hitar i željan suradnje kad se odlučujemo za dobro.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Ako ima bolesti – ima i lijeka