“U što gledaš to i postaješ!”

Piše: Ines Vranješ, hagioasistentica CDP Zagreb

Poštovani i dragocjeni čitatelju,

poznato nam je da je čovjek originalna, neponovljiva i jedinstvena osoba u povijesti čovječanstva. No, zahvaljujući hagioterapijskoj antropologiji zna da ima i duhovnu dušu. Čovjek jest duhovna duša. O besmrtnoj duši govorilo se u  filozofskoj antropologiji (Platon, Sokrat, Toma Akvinski,..), i u teologiji, a hagioterapija nam otkriva da je duhovna duša čovjeka poput organizma koji posjeduje duhovne organe, odnosno sposobnosti koje čovjek ima i kojima se služi tokom života.   

Čovjek kao osoba u svojoj duhovnoj duši, koju je dobio u trenutku začeća od Stvoritelja ima život i to vječni, savjest u kojoj  je upisan zakon života. Za savjest filozofi kažu da je glas Bitka a time i čuvarica života. Čovjek ima svijest, sposobnost kojom je svjestan stvarnosti u kojoj živi i samosvijest kojom je svjestan samoga sebe kao osobe. Čovjek ima intelekt koji mu omogućuje cjelovitu spoznaju istine, slobodnu volju  kojom se odlučuje u svakom trenutku svoga života što će misliti, govoriti, činiti. Čovjek ima karakter u kome se nalaze njegove vrline ali i poroci, ima organ kreativnosti, duhovno srce koje je središte čovjekova bića. U srcu su pohranjeni svi njegovi doživljaji bilo pozitivni ili negativni, njegove čežnje kao i sposobnost doživljaja ljubavi i povjerenja. Čovjek ima duhovno pamćenje i sjećanje, duhovne uši, oči i još mnoge druge sposobnosti. 

Oči su prozori u svijet, kako materijalni tako i duhovni. Tjelesnim očima vidimo ograničenu materijalnu stvarnost koja nas okružuje, makro i mikro svijet vidimo uz pomoć teleskopa i mikroskopa. Duhovne oči nam omogućuju gledanje neograničene duhovne stvarnosti, a to su dobrota, istina, ljepota,  ljubav, pravda, moralnost, sve ono što je ugrađeno u temelje postojanja.  

No, spoznaja zla čovjeku je zatvorila i tjelesne i duhovne oči za dobro i tu je zamka u koju upada svaki čovjek. Zlo je ograničeno, vremenito, ne može samo od sebe egzistirati. Zlo je manjak dobra, to je mrak koji je samo nedostatak svjetla. Protiv mraka se možemo boriti jedino svjetlom, tako i zlo možemo raskrinkati i pobijediti  samo vrednotama koje su vječne, kvalitetama Bitka – dobrotom, istinom, ljepotom, jedinstvom i ljubavlju.

Živimo u svijetu koji je prožet manjkom dobra u svim njegovim strukturama. Vidimo nepravdu, nemoral, korupciju, bolesti… i to razara čitavo naše biće.

Hagioterapijske spoznaje otvaraju oči duha za dobrotu koja je u temelju čovjekovog postojanja. Otkrivaju skrivenu ljubav u nježnom pogledu  djeteta, u očima patnika koji kada viče, vrijeđa, psuje,… vide čežnju i vapaj za pomoći. Te spoznaje ga osposobljavaju da vidi skrivenu ljepotu biljnog i životinjskog svijeta koji ga okružuje sa svim svojim zakonitostima i da u istini života prepozna Autora svega stvorenog.  

Kada teorija prijeđe u praksu i pretoči se u svakodnevni život, onda znamo i svjesni smo toga da bilo koja  osoba unatoč negativnom, u sebi ima i dobra koje možemo vidjeti samo očima duha. Kada ga otkrijemo i gledamo u to dobro, ono će se u toj osobi umnažati. 

Nadalje, u bilo kojoj situaciji u životu ma koliko izgledala besmislena i mračna, ima barem tračak svjetla. Duhovne oči ga mogu vidjeti, jer svijest je duhovno svjetlo u kojem čovjek vidi ono što fizičke oči ne mogu.  Zagledani u to svjetlo, ono će se umnažati a tame će biti sve manje. 

Ako u sebi samo gledamo manje ili veće  pomanjkanje dobra i povjerujemo da smo samo takvi, živimo u laži.  U istini pogledaj u sebe duhovnim očima i zadivi se nad ljepotom i bogatstvom koje posjeduješ u svojoj duhovnoj duši. U njoj se susrećemo sa Autorom svoga bića. Tvoja intuicija zna da On postoji. On je nježniji od  majke, oprat će s tebe sve što te je uprljalo, iscijelit će sve tvoje izranjenosti i bolesti, osloboditi te od manjkova dobrote i ljubavi i bit ćeš nov. Svojim duhovnim očima sebe možeš vidjeti nova. Samo čovjek ima vizije. U što gledaš to i postaješ!   

Dragocjeni čitatelju, ako do sada nisi koristio svoje duhovne oči, počni sada! Nikada nije kasno!