Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu.

Te devedeset šeste, uoči dolaska prof. Ivančića u Zadar, mene su razapinjale misli o poniženju koje izaziva grižnju savjesti, sram i bol; patila sam od depresije. Već sam se tada bila uvjerila da mi službena medicina i psihijatrija ne mogu pomoći, ali nisam se prestajala pitati kako se riješiti ranjenosti i laži koja me ubija, ponižava i dijeli me kao osobu od drugih. Nisam bila sigurna hoću li preživjeti svaki novi dan bez nove traume, stresa, gubitka, bolesti.

Zahvaljujući predavanju prof. Ivančića dobila sam spoznaju, ali i volju za odluku da otklonim uzrok i zatvorim izvor svoje patnje, a po toj odluci dobila sam i slobodu od nemoći, ugroženosti, požude, zavodljivosti zla i uvreda.

Kad sam na predavanju čula: „Na polici mojih brojnih izdanja pronađite lijek za svoju duhovnu dušu“, osjećala sam se da sam ja prozvana. Uhvatila sam se ukoštac sama sa sobom i odlučila provesti na sebi sve što sam čula, kako bi moja duhovna duša ozdravila. Naravno, poslije tog trodnevnog predavanja trebala sam ustrajati i učiti u sabranosti ulaziti u svoje dubine. Razumjela sam da treba donijeti zdravlje u svaki pojedini duhovni organ kako bi organizam duhovne duše profunkcionirao, a za to treba provoditi terapiju danima i čak mjesecima. Ozbiljno sam prihvatila terapije za traumatiziranost od najranije dobi, sve do terapije izgubljene slobode i izranjenosti tijekom života. Kroz njih su se moje misli izvukle iz mraka, a um se otvorio svjetlosti. Moje misli, govor i riječi postale su: ti puno vrijediš, dragocjena si uistinu, tvoja djeca i suprug tebe trebaju i vole.

Odluku da o svemu razgovaram sa svojim suprugom i da se zauzmem za svoju djecu da izrastu u cjelovite osobe prepoznala sam kao svoju novu kreativnost. Počela sam svakog dana svoju osobu i svog supruga povjeravati Stvoritelju da nas natopi i obasja svojom dobrotom i ljubavlju i da mi pomogne u zahtjevnoj terapiji kako bih ustrajala u mišljenju, govorenju i činjenju dobra za svoje zdravlje i zdravlje svoje obitelji. Ako bih propustila terapiju, odmah bih osjetila neku nutarnju bol i pojavljivale bi se ružne misli. Međutim, naučila sam nadilaziti negativne misli koje bi me progonile – tako što sam brižljivo i uvijek iznova tražila dobre i lijepe misli. Tako su negativne misli jednostavno ugibale. Nosile su me riječi seminara: „Mogu, hoću, vjerujem i očekujem pobjedu!“ Otvarala sam se spoznaji da mogu potpuno duhovno ozdraviti. Rad na sebi doveo me do studija hagioterapije i hagioterapijskog djelovanja prema drugima.

Privilegija je djelovati preventivno i kurativno, podizati čovjeka na razinu duha, pomoći mu da se odluči misliti, govoriti i djelovati dobro, upućivati ga na vlastitu izgradnju u vrlinama i krepostima, pomoći mu da uspostavi vezu sa svojim Stvoriteljem i dobije ispravnu sliku o Njemu, čime ujedno jača vlastiti identitet i imunitet te stječe iskustvo prelaska iz imanencije u transcendenciju.

Uživam u promatranju kako razvojem dobrote i talenata kod sebe i drugih čovjek pobjeđuje zlo. Sretna sam da sam otkrila i stekla iskustvo koliko hagioterapija može pomoći pojedincu i čitavu društvu.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Kampanja za otkup prava u tijeku