Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu.

Prije nekoliko mjeseci probudila sam se s osjećajem besmisla. Pomislila sam kako su sigurno hormoni, no osjećaj nije nestao. U međuvremenu se javila i krivnja zbog tog osjećaja jer u životu imam baš sve što sam htjela. Uvidjela sam da trebam pomoć, ali nisam znala kome se obratiti i kako uopće objasniti što mi se događa. Zbog svega toga moja tjeskoba je rasla, a moje su misli bivale sve mračnije dok nisam naišla na predavanja prof. Ivančića. Ona su u meni probudila nadu da ipak postoji rješenje. Slušala sam ga svakodnevno i uvijek je spominjao hagioterapiju. Naručila sam i knjigu “Hagioterapija u susretu s čovjekom”.

Nikada do tada nisam razmišljala o duhovnoj dimenziji, no tada sam shvatila: svaki put kad sam bila povrijeđena nije me boljela ruka ili noga, niti mozak, boljelo me nešto oko srca i ta bol se širila mojom utrobom. Svaka ta unutarnja bol utjecala je na moje ponašanje i odnos prema samoj sebi, drugima i životu općenito. 

Zbog te sam izranjenosti donosila loše odluke, svoje praznine sam pokušavala ispuniti materijalnim stvarima i osobnim ostvarenjima. Na taj sam način još dublje ulazila u začarani krug besmisla. Žudila sam za slobodom i u trenutku kada sam pomislila da sam je dohvatila, shvatila sam da mi moderni liberalni svijet u tome nipošto ne pomaže. Kada sam se odlučila za hagioterapiju, već sam bila napravila prvi korak. Imala sam nadu i volju tako da mi je moja hagioasistentica pomogla da u potpunosti izađem iz tog stanja.

Shvatila sam koliko sam zapravo voljena, željena i kako sve moje rane mogu sjajiti. Shvatila sam i to da sam počela živjeti slobodu u onom trenutku kada sam zatražila oprost i počela opraštati. U meni su polako nestajali osjećaji ljutnje, krivnje i nemoći, a rasle su želje i ambicije, ali iz potpuno drugačijih razloga nego prije. 

Nedavno sam se probudila s osjećajem da mi je netko digao teret sa srca i bila sam presretna jer sam se toliko naučila živjeti s tim da nisam bila ni svjesna njegove težine.

Stvari mogu biti jednostavne, ali smo mi naviknuti gledati na sve negativno. Upravo hagioterapija mijenja tu iskrivljenu percepciju. Zagledati se u dobro i pozitivno mijenja život. Tražiti oprost i oprostiti, ozdravlja.

Apeliram na sve mlade ljude koji se osjećaju konfuzno, ali i na one starije generacije koje su naučene na trpljenje i potiskivanje. Ne morate živjeti s tim teretom niti čekati da vam se nešto dogodi. Ne morate živjeti ljuti, isfrustrirani i nezadovoljni. Ako se danas uspijevate nositi s tim, sutra možda nećete. Budite iskreni sa sobom. Nikada nije kasno da čovjek da sebi novu šansu za bolji život.

Ja sam odlučila ne biti mrtva dok živim. Isto savjetujem i svima vama!

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.