Dio iz knjige: Putovi puni nade

ZAVOLJETI SEBE

Ostaje trajni zadatak svakog čovjeka. Drugima se divimo, a sebe ponižavamo. Druge hvalimo, a sebe ocrnjujemo. Ili sebe pretjerano hvalimo da to nitko ne može povjerovati. Sebe iskorištavamo za posljednji krik mode, pa se neobično oblačimo, šišamo kosu jer tako i drugi čine. Nosimo nespretnu odjeću jer je to moda, upotrebljavamo engleske poštapalice jer je tako u filmovima.

Tako uopće sebe ne volimo, nego postajemo netko drugi ili nitko. Sebe voljeti počinjemo kad smo svjesni svojih snaga i talenata, ali i slabosti. Zato povećavamo talente i sve smo jači.

Ne pitam druge što ću jesti, piti, obući i kako ću se šišati, nego svoju dušu.

Ona će mi reći što meni paše i što je za mene moja osobna moda. Tada sam original i drugi mi se dive. Tada sam ja kod svoje kuće i svi mi mogu doći i mene susresti.

Zagledaj se u svoje ruke i noge, u svoje osjećaje i čežnje, pogledaj na trenutak svoju prošlost i otkrij što bi želio biti u budućnosti.

Vidjet ćeš kako nitko nije tako simpatičan kao ti.

Jer Bog je znao zašto je baš tebe takvoga stvorio.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakŠto ti je na prvom mjestu u životu?
Sljedeći članakMjesto okupljanja i rasta – Vinogradska
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)