ISKUSTVO HAGIOPACIJENTA

Luka je naše četvrto dijete koje je nedavno navršilo četiri godine. 

Suprug i ja ga nismo planirali, ali zahvaljujući otvorenosti životu Stvoritelj je mogao ostvariti svoj plan i pustiti  ga u ovaj svijet, u našu obitelj, na čemu smo danas beskrajno zahvalni. 

Hagioterapija me naučila da su prve tri godine najvažnije i da je bitno da dijete u tom prvom razdoblju svog života bude uz majku i zbog toga sam ostala s njim kod kuće. Oko treće godine počeli smo proces upisa u vrtić. Puno smo pričali o tome, išli smo zajedno u vrtić predati dokumentaciju, razgledavali prostorije, igralište…

Tada je počela njegova agresija usmjerena samo prema meni. Samo odjednom bi me lupio, ugrizao, govorio ružne riječi. Bila sam zatečena i nije mi bilo jasno što se događa. Pripisivala sam to njegovoj dobi i čekala da prođe, ali postajalo je sve gore. Cijelo ljeto prije vrtića smo proveli tako. Ponekad bi od buđenja do večeri bio ljut na mene. Tada sam počela primjenjivati ono što sam naučila u hagioterapiji.

Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste pretplatnik