Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu.

Potražila sam pomoć hagioterapije zbog depresije koja mi je dijagnosticirana. Godinama se liječim lijekovima, koji su mi pomagali, ali u sebi sam doživljavala da to nije sve što mi je potrebno za normalan život.

Mučilo me i to što sam počela zaboravljati. Suprug se stalno ljutio na mene, govorio mi uvredljive riječi, prijetnje i ja sam se posve skupila u sebe i nestala. Postala sam sjena. Tresla sam se od rečenice „Već sam ti to sto puta rekao, ništa ne pamtiš!“ koja me ugurala u patnju i strah. Mislila sam, u godinama blizu sedamdesete trebala bih ubirati plodove života i živjeti puninu, a ja sam se izgubila u negativnim mislima, u strahu od  Alzheimerove bolesti. 

Dolaskom na hagioterapiju došao mi je spas u zadnji čas.

Ono za što sam se uhvatila bile su rečenice hagioasistentice: “Dobro je jače od zla. Stvoritelj je jači od čovjeka. Povjerenje je jače od straha. Sloboda je jača od ovisnosti.” Tada su nada i neka nova snaga ušli u mene. Postala sam svjesna da mi ima pomoći i da nisam posve otišla u nepovratno. Svjesna da me dobrota okružuje, iz Dobra je stvoren svijet, iz dobra je stvoren svaki čovjek, te da je i u meni dobro.

Tako sam si osvješćivala dobro oko sebe: zrak koji dišem, vodu koju pijem, cvijeće koje gledam, sunce koje me grije, vjetar koji me hladi. Zatim, kako je i u mom suprugu više dobra nego uvreda i da se oslanjam na dobro u njemu. Bila sam potaknuta da se sjetim što me to privuklo suprugu. To me podsjetilo da je on bio moja velika ljubav, moj izbor. Već sam time doživljavala kao da rastem i nešto toplo grijalo mi je organizam, a posebno kao da je netko prosvjetljivao moj mozak. Poučena sam da puno puta ponavljam jednu te istu rečenicu kako bi se to dobro moglo upisivati u mene. Nije mi bilo jasno kako će se to upisivati? Duhovnoj duši ne trebaju naše žile, ne trebaju joj usta, ne treba mikrofon, ona prima neposredno, kroz duh.

Kad se odlučimo za dobro, dobro ulazi u nas. A kad se odlučimo za zlo, zlo ulazi u nas. Od tada sam se do kraja odlučila za dobro.

Najteže mi je bilo zapamtiti broj telefona pa mi je preporučeno da pamtim tri po tri broja i da ponavljam sve dok ne zapamtim. I to mi je uspjelo i naučila sam više telefonskih brojeva i brojeva mobitela.

Zatim sam doživjela još jednu snagu, a to je snaga praštanja.

Prije dolaska na hagioterapiju ljutila sam se na muža, nisam ga podnosila, sve se bunilo u meni, rado sam ga izbjegavala. Primjenjujući lijek praštanja kroz nekoliko tjedana, kao da je netko uzimao ljutnju iz mene i oslobađao me i oslobodio tog strašnog crva. Sad kad me suprug i uvrijedi, mene to više ne boli, više me to ne dira, jer je moje rane hagioterapija ozdravila. 

Puno sam više primila, no ovdje sam napisala samo ono što me duboko ozdravilo. Nastavila sam raditi na sebi i to ću činiti do smrti jer vidim da samo tako živim.

Sad znam, hranila sam svoje tijelo, hranila sam i svoju psihu, ali duhovnu dušu ostavila sam gladnom. Sada hranim sebe cijelu.

Hvala pokojnom profesoru Ivančiću na ovako divnom daru koji me oslobodio da sada živim novim i sretnijim životom.  

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.