Piše: Vesna Čirjak

Još kao djevojčica nisam voljela velike promjene. Uvijek sam mislila samo da sve ostane ovako kako je sada. Od svoje 18 godine radila sam na istom radnom mjestu 30 godina. Kada sam otišla živjeti izvan Zagreba putovala sam svaki dan vlakom na posao. Pružila mi se prilika doći raditi blizu moje kuće. Tada je bio samo jedan odgovor: “Ja ću putovati i dalje svaki dan, ali ne želim mijenjati radno mjesto.

Moje tijelo bilo je preplavljeno strahom čim sam pomislila da dođem raditi negdje drugdje. Čitav život određivale su me navezanosti na ljude, ljudske obzire, ustaljena mjesta. Bojala sam se novih upoznavanja, novih radnih obaveza, mislila sam da nisam dovoljno sposobna da budem dobar radnik na novom radnom mjestu.

Svako buđenje ujutro donosilo je isto pitanje: Što da radim? Počela sam sebi postavljati pitanje: Zašto se toliko bojim? Shvatila sam da sam zarobljena navikama i da tako sve više gubim slobodu.

I sjetila sam se jedne priče o čovjeku koji je došao živjeti u drugi grad:
Novodoseljeni gospodin sretne građanina tog grada: “Gospodine, ja sam došao živjeti u Vaš grad. Kakvi su ovdje ljudi?” A gospodin odgovori: “Ljudi su onakvi kakve ih ti vidiš. Ako ih gledaš dobre, plemenite, onda će biti takvi.”

Ova priča bila je svjetlo koje je raspršilo svaku nedoumicu. Čega da se bojim, pred kime da strepim. Donijela sam odluku: idem. Što je moja sigurnost: radno mjesto, ljudi ili moj Stvoritelj?

Počela sam praštati svima koji rade na novom radnom mjestu iako ih nisam poznavala.
Sve sam više vjerovala da se mora dogoditi samo dobro.

Prošle su 2 godine u novom kolektivu. I sve je dobro, onako kako sam i vjerovala da će biti.

Bila sam prihvaćena od svakog djelatnika. Stvoritelj mi je otkrio još više talenata te smo započeli s humanitarnim akcijama i kazališnim predstavama za djecu.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatitiza tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.