Iz arhive, piše: Lucija Murgić, dr. med.

Imala sam priliku prisustvovati jednom okruglom stolu među uvaženom gospodom, znanstvenicima, političarima i liječnicima. Tema je bila umjetna oplodnja. Zapravo se raspravljalo o dostignućima i ograničenjima znanosti u odnosu na ljudske želje, prohtjeve, prava vezana uz ljudski život.

Zaprepastili su me kontradiktorni stavovi koji opravdavaju razumljivu, ali sebičnu želju da se po svaku cijenu dođe do cilja – rođenja jednog djeteta na štetu svih prirodnih procesa, zdravlja i samog života; želju za preuzimanjem uloge Stvoritelja.

Još su me više rastužili komentari poznanika, katolika, koji opravdavaju umjetnu oplodnju. Radi li se o neznanju, ignoriranju znanja, relativizmu ili nečem trećem?

Činjenica je da danas oko šestina bračnih parova ne može imati djecu (u nekim se radovima navodi i da do 1/4 parova ima problema s plodnošću). Shvaćam golemu čežnju para za djecom jer sam i sama u početku braka strepila nad tim hoćemo li dobiti dijete, ali je mudro život sagledati i iz nekog drugog kuta (osim onog sebičnog).

Relativiziranje života

Jedan od uzroka neplodnosti jest odgađanje dobi rađanja prvog djeteta, iz raznih razloga, od želje za ostvarenjem karijere kod žene koja onda u „ranom“ rađanju vidi zapreku za svoj razvoj, hedonističkog mentaliteta koji zagovara što duže „uživanje“ u mladosti, bez obveza, do ekonimskih prilika kojima se pridaje prevelika važnost.

Rijetko se čuje podatak da je biološki optimalna dob žene za rađanje prvog djeteta između 18. i 24. godine. Kao odgovor na problem neplodnosti u javnosti se često raspravlja o umjetnoj oplodnji (medicinski potpomognutoj oplodnji kako je zakon kvalificira). Spominju se brojke, statistike i terminologija koja prosječnom čovjeku zvuči mistično i neshvatljivo.

Općenito, stvara se dojam kako roditelji imaju pravo na razne postupke koji će im kao čarobnim štapićem sigurno donijeti dijete, kao da se ono stvara u laboratoriju i može naručiti. Time se relativizira i sam život – novi život ima vrijednost ako roditelji odluče da ga žele, ali može ostati i zamrznut kao višak, ili za slučaj potrebe – ako prethodni propadne.

Širenjem primjene metoda umjetne oplodnje dolazi do problema tisuća i tisuća smrznutih embrija s kojima se ne zna što će biti (odnosno bit će neiskorišteni i na kraju će propasti).

Često brojke o uspješnosti postupaka umjetne oplodnje daju lažnu sliku jer se uzimaju u obzir samo mlade zdrave žene, a ne opći postotak onih koje se podvrgavaju spomenutom postupku. Naime, maksimalno u 29% postupaka (u najboljim svijetskim centrima) dolazi do rođenja djeteta.

Umjetna oplodnja (IVF) je primjer kako tehnički napredak u suvremenoj medicini otvara mnoga etička pitanja. Može se reći da taj brzi napredak ne prati razvoj odgovarajuće svijesti i odgovornosti ljudi. Pod pritiskom para koji želi dijete po svaku cijenu često se ne stignu do kraja istražiti uzroci neplodnosti te se odmah kreće na IVF.

Osim toga, umjetna je oplodnja i unosan biznis, a njezini su veliki zagovornici ujedno i osobno upleteni u materijalnu korist koju umjetnom oplodnom ostvaruju.

Napokon, krajnje je licemjerno umjetnu oplodnju, a pogotovo zamrzavanje embrija, opravdavati tek nešto većim brojem rođene djece u Hrvatskoj kada se namjerno dnevno učini gotovo jednak broj pobačaja koliko se u istom danu djece rodi. Te se brojke na žalost kreću u tisućama, a to nitko ne spominje…

Metode prirodnog planiranja obitelji

Velik broj žena koje i nakon puno pokušaja ne zatrudne, ostanu traumatizirane, frustrirane lažnim nadama i ranjenih savjesti.

S druge strane, široj su javnosti jedva poznate metode prirodnog planiranja obitelji čiji su rezultate uspješnosti jednako vrijedni kao i rezultati metoda umjetne oplodnje. Uz to su humane, jednostavne, puno jeftinije i cjelovite. (Čitatelji mogu o tim metodama više saznati na www.fc-hrvatska.hr ; www.fertilitycare.net te www.ppo.hr )

Takav cjelovit pristup služi na dobrobit žena i parova koje zanima upoznavanje i preuzimanje brige o svojoj plodnosti na prirodan način. Na nizu edukacijskih susreta, pod stručnim vodstvom, žene uče kako promatrati te precizno i standardizirano bilježiti biološke markere plodnosti (krvarenje, suha razdoblja, cervikalnu sluz).

Na taj način one mogu vidjeti kako funkcionira njihov ciklus, razumjeti svoj prokreativni potencijal te im se mogu preporučiti prikladne ciljane medicinske pretrage i liječenje, ako se uoče problemi. Supruzi su također uključeni jer imaju uvid u ženin ciklus te se mogu prakticirati ciljani odnosi.

U dijagnostici i terapiji koriste se metode poput ciljanog vađenja hormona i njihova nadomjestka u slučaju nedostatka, poticanja ovulacije lijekovima, kiruške korekcije (poput uspostavljanja prohodnosti jajovoda kod žena te operacije varikokela kod muškaraca), terapije antibioticima i upotrebe preparata poput vitamina, minerala, karnitina i koenzima Q10 kako bi se poboljšala kvaliteta spermija i sjemene tekućine.

Zahvaljujući tim metodama, uspješno su začeli parovi sa stanjima kao što su endometrioza, policistični jajnici, priraslice u zdjelici, neprohodni ili slabo prohodni jajovodi, nizak progesteron, stanja bez ovulacije, neobjašnjena neplodnost, učestali spontani pobačaji, problemi s muškom neplodnosti, pa čak i neke žene nakon neuspjelih pokušaja umjetne oplodnje.

U suradnji sa Stvoriteljem

Trebamo zastati i duboko promisliti o tome kako je Stvoritelj u tijelo žene čudesno postavio skrivene mehanizme koji nam toliko mnogo govore i pomažu.

Trebamo ponovno postaviti ono vječno pitanje: Odakle smo i kamo idemo? Tko je baš mene zamislio i htio? Koji je smisao mog života kao žene, odnosno muškarca te ljepote poziva bračnog života?

Poštujući prirodni poredak i ne dirajući u, biblijskim rječnikom rečeno, samo „stablo života“, supružnici se međusobno dublje otkrivaju, učvršćuju u ljubavi i povjerenju te surađuju sa Stvoriteljem očekujući dijete kao dar.

U osluškivanju Stvoriteljeva plana i prihvaćanju života od Njega, čovjek postaje
suradnik Božji, sustvaratelj i dostojanstven gotovo kao Bog sam.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.