Piše: Mario Modrić

Želja mi je u idućim rečenicama prenijeti sve bogatstvo koje sam primio otkad sam se susreo s djelom i radom pokojnog Tomislava Ivančića. 

Bio sam poput uvelog stabla bez korijena. Vapio sam za smislom u životu. Početak svih promjena u meni bio je kada sam čuo glas profesora Tomislava Ivančića u radijskoj emisiji u kojoj je ohrabrivao ljude u patnjama u kojima sam se u tom trenutku nalazio i ja. Preko te emisije saznao sam za hagioterapiju koja mi se činila kao jedini izlaz iz svih poteškoća u kojima sam se tada nalazio. 

Taj čovjek je zvučao toliko autentično da sam u tom trenutku povjerovao da je hagioterapija ključ za poteškoće u kojima sam se zatekao, kao što su mržnja prema roditeljima, ovisnost, manjak samopouzdanja, suicidalne misli, samosažaljenje, lažne krivnje, bezvrijednosti, odbačenost, prezrenost, zasićenost, strahovi od suočavanja s istinom, s realnošću, ranjena religioznost, krive slike Boga…

Osjećao sam se da sam podijeljen između života i smrti, da moj život više nikad neće naći oslonac, da moje postojanje nema apsolutno nikakva smisla i da moja djela ne donose ništa ovom svijetu. 

Upoznajući hagioterapiju, moj život se počeo oslanjati na sigurnost zakonitosti duha, na otkriće da postoji Stvoritelj koji je mene bezuvjetno želio, volio i htio. Profesor Tomislav Ivančić je toliko uprisutnio istine života radom na hagioterapiji, da je moja otvorenost srca bila dovoljna da upoznam da postoji duhovna duša koja posjeduje duhovne organe, koji su u tom trenutku bili onemogućeni da se ostvaruju. Po profesorovu djelu upoznao sam da postoje zakonitosti duha koje konkretno utječu na moje duhovne organe i na moj životni rast. Moj je život sve više ozdravljao iz dana u dan stasajući u sve normalnijeg i sposobnijeg čovjeka.

Nakon tih otkrića počeo sam ulaziti u prostore gdje sam se u slobodnoj volji odlučivao za život, zdravlje, marljivost, kreativnost, strpljivost, oprost, za suočavanje sa svim poteškoćama koje sam vidio kao jedan projekt koji mi je darovan za moj osobni razvoj. 

Dok sam ozdravljao, u meni se počela javljati duboka glad za razvojem mog vjerničkog života i ta glad me dovela do susreta s drugim dijelom rada profesora Ivančića, a to je nova evangelizacija. 

Pronašao sam se u velikom neznanju o temeljnim istinama vjere, iako sam primio sve sakramente i tražio Boga u Crkvi, i prije nego što sam se susreo s radom profesora Ivančića. 

Kada sam čuo autentičnost u njegovu odnosu s Bogom, poželio sam i ja uspostaviti takav odnos s Bogom. Kada je govorio o Bogu, kao da je govorio o svemu za čim sam duboko čeznuo da otkrijem. Imao je toliko argumentiran i jednostavan, a s druge strane teološki i znanstveni govor, da sam puno puta ostao zapanjen kako s toliko lakoće može govoriti o nečemu što je toliko složeno, točnije o Bogu koji je neistraživa istina. Njegov govor otkrivao je Boga u meni, ali i u svijetu i u svakodnevnici.  Puno puta sam osjetio da Duh Božji pomazuje njegove riječi na koje nitko nije mogao ostati ravnodušan i koje su djelovale na dubinu čovjekova odnosa prema Bogu. Najviše me fasciniralo s kojom poniznošću i odgovornošću je služio Bogu, a time i čovjeku. 

Iz svega navedenog uvijek me očaravala njegova hrabrost, njegova odvažnost i odlučnost u istraživanju i to što nas je uvijek na nov način usmjeravao prema Isusu iz Nazareta. 

Naime, kroz profesorove seminare, tribine, emisije, studije, knjige, sve više sam uranjao u dubok odnos s Bogom te sam sve dublje otkrivao da karizma koju je utemeljio zahvaća i moje poslanje u svijetu.  To je konkretno dovelo do toga da sam odlučio krenuti u formaciju Zajednice Molitva i Riječ, koja me zahvaća u mojoj životnoj zrelosti, odlučnosti i hrabrosti da istražujem, proučavam i promišljam na koji način dopustiti da Bog progovara kroz moje poslanje na ovom svijetu. Pri tome mi neizmjerno pomaže sva bogata ostavština rada profesora Ivančića iz koje mogu uvijek crpsti nove smjernice i nove ideje za moje poslanje. 

Mogu reći da me djelo profesora Tomislava Ivančića usmjerilo prema Bogu koji je danas moj oslonac u svemu što jesam, u mom braku, nadolazećem roditeljstvu, a isto tako stalno u meni oblikuje moje vjerničko svjedočko poslanje u svijetu. Na taj način predani rad profesora živi i danas u meni, a i u mojoj obitelji.

I za kraj bih volio reći da mi i danas odzvanja rečenica s radijske emisije, kada sam prvi put čuo profesora: „Poštovani slušatelji, lijepo vas i srdačno pozdravljam, a pogotovo tebe, mladi slušatelju.“ Ta rečenica je u meni donijela odluku za život i svijest da je lijepo što postojim i da se isplati biti čovjek. 

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.