Piše: Lana Poljak Branisavljević

BITI BUDAN

Ima nešto predivno u ranom jutru, u ranom ustajanju dok sve oko tebe još spava. Netko te pozvao u ovaj dan i čeka tvoj odaziv. Čeka da Mu kažeš: “Evo me!” Koje li radosti kada se odazoveš! Iskustvo da si “pobijedio” tromost i umor i uspio se izdići iznad ugode tijela, ispunja te pouzdanjem, zadovoljstvom i nekom novom snagom. No, budnost nije samo stanje moga tijela, to je još više odaziv moga duha.

Biti budan znači biti svjestan – tu sam, ja postojim, ja jesam, živ sam. Biti budan znači prepoznavati sve ono što se u meni i oko mene događa. To znači iščitavati iznova gdje sam i kamo idem, kao da svakodnevno činiš malu inventuru svoje duše.

Bdjeti i biti budan nije lako, no sjetim se tada slike majke koja bez pitanja ustaje noću tješeći svoje dijete ili pak liječnika koji cijelu noć bdije nad bolesnikom.

Ako je tvoj duh “budan” tada te i tvoje tijelo sluša, tada ono više nije težina nego lakoća, tada je upravo vrijeme bdijenja vrijeme rasta i blagoslova, vrijeme u kojem se u tišini susrećeš sa svojim Stvoriteljem. Tišina u kojoj ti šapuće da te ljubi, da te očekuje, da je uz tebe, da u tebe vjeruje…

I tada zajedno s Njim krećeš u novi dan koji je pred tobom. I više ne strepiš od svega onoga što te u tome danu očekuje. Siguran si: Nisam sam… On će sve voditi…

Želim ti, dragi čitatelju, da kroz ovo vrijeme došašća, budeš budan i da bdiješ nad svojom dušom koju ti je Stvoritelj darovao! Jedino tako i ovaj svijet oko nas postajati će drugačiji i bolji.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.