Piše: Lana Poljak Branisavljević

TU SI

Jurim danas s jednog posla na drugi. Opet sve moram stići napraviti. I u trenutku kao bljesak u meni odjednom prostruji duboka istina – Ti mene gledaš…

Ti mene gledaš…Oče moj, Stvoritelju moj…

Sve dobiva neku drugu važnost, nije više potrebno juriti, znam sve će biti u pravo vrijeme. Dopuštam da me Tvoj pogled sada zahvati…Ti me vidiš, Ti znaš gdje sam.

Sve o meni znaš. Proničeš i poznaješ svaki djelić moga bića. Otvaram ti vrata svoga srca, dopuštam da uđeš u moje misli, moj govor i u sve ono što činim. Želim na trenutak maknuti sve nevažno postrani da ostanemo samo Ti i ja.

Moja duša žeđa za Tobom i nitko je ne može napojiti i utješiti osim Tebe. Trebam Tvoju zaštitu i blizinu. U Tvom zagrljaju smijem biti ono što jesam, mogu slobodno disati. Uđi u svaku moju muku, strepnju i nesigurnost. Predajem ti svoje nepovjerenje, svoje sumnje i sve ono u meni što je lažno i neiskreno.

Oslobodi me uvreda i udaraca koje sam kroz život doživjela od drugih, ali i onih koje sam ja drugima zadavala. Operi me sada, Oče. Želim biti čista, nova, Tvoja.

Ostani tako petnaestak minuta i promatraj kako s tebe otpada sve ono staro, nečisto i bolesno, a nastaje novo, dobro i zdravo.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.