Piše: Lana Poljak Branisavljević

SVETI DANI

Bliži nam se Božić. U zraku se već osjeća svetost i dostojanstvo ovih posebnih dana u godini, možda ove i više nego prijašnjih. Nema jurnjave, buke, štandova, blještavila, gužve na svakom koraku, nema domjenaka i glasne glazbe.

Sve je na neki poseban način tiho. Tišina nije nešto loše, ona nije niti praznina, baš naprotiv. Ona je dar, blagoslov i prostor osluškivanja što mi to Stvoritelj govori. Kažu ljudi ništa nije kao prije, jedva čekamo da se opet sve vrati na staro. No, pitam se, nisu li svi znakovi ovog vremena oko nas, upravo prilika da ne bude kao prije…da mi ne budemo kao prije, da ne budemo “stari”, nego novi, promijenjeni?

Nije li upravo ovo vrijeme Stvoriteljev poziv na obrat života – čovječe kamo ideš? Hoćeš li promijeniti svoje samodostatno i oholo srce?

Vrati se k meni! Vrati se svome izvoru! Upravo u tišini moje je srce sposobno čuti Njegov glas…gdje sam to potreban promjene, gdje lutam, gdje vrludam, gdje ne živim dostojanstvo na koje sam pozvan, gdje sam upao u lijenost, mlakost, svađu, netrpeljivost, bezvoljnost, ovisnost…Ovi dani kroz koje prolazimo naša su prilika i šansa. Ili pak naša propast. Zagledamo li se u bolest, dopustimo li strahu i panici da nas preplavi, naši dani će biti promašeni i prazni.

Za što ćeš se ti odlučiti?

Želiš li da tvoj život bude drugačiji? Vjeruješ li da može biti bolje? Dopusti sebi ovih dana biti u tišini, izvana i iznutra i poslušaj što Stvoritelj baš tebi osobno govori. A onda i kreni djelovati, jer nije dovoljno samo čuti, već i poslušati a zatim i činiti. Blagoslovljeni ti, dragi čitatelju, ovi sveti dani! Blagoslovljeno ti tvoje novo buđenje!