NISI KRIV

Svijet u kojem živimo svakodnevno pred nas stavlja brojne izazove. Odmalena se od djeteta očekuje da bude odličan đak, kasnije da upiše dobar fakultet i polaže sve ispite u roku, da pronađe dobro plaćen i uspješan posao, da se uda ili oženi, da zna kako živjeti skladan brak, da bude roditelj koji sve može i stiže.

Posebno danas kroz medije i brojne aplikacije prikazuju se “uglancani” životi “uspješnih” pojedinaca ili obitelji. Na brojnim portalima roditeljima se nude razne tehnike i metode kako odgajati dijete i što roditelji trebaju svakako činiti, a što nikako ne smiju. Toliko je savjeta o tome kako zdravo živjeti, koje preparate uzimati, kako ostati što duže mlad i u formi. Čovjek tada postaje poput malog boga. On misli da sve ovisi o njemu samome i njegovim naporima.

No, dragi prijatelju, je li to zaista prava i stvarna slika života? Može li se “život” uklopiti u neku formu ili metodu? Može li sve biti po ljudskim zamislima i htijenjima? Iskreno, nije li naša stvarnost često potpuno drugačija od one koja nam se na razne načine danas nameće? Iz susreta sa ljudima primjećujem koliki osjećaji lažnih krivica i nesigurnosti tada padaju na njihova leđa, jer misle da nisu uspješni, da nisu dovoljno dobri jer ne uspijevaju biti roditelji “kakvi bi trebali biti”, jer njihov brak nije kao “iz bajke”… “Moraš” biti snažan i jak, a često nisi. “Moraš” sve stići i moći napraviti, a ne stižeš. “Moraš” učiniti sve da tvoji ukućani budu zadovoljni, a ti si već umoran i očekuješ od njih da ti pomognu. Upravo zlo nam neprestano nameće taj: “Moraš! Kriv si! Zašto nisi! Kakav si to ti! Trebao si to bolje! Opet nisi uspio!”.

No, istovremeno jedan snažan i neugasiv Glas samog Stvoritelja dovikuje: “Ja sam te otkupio! Slobodan si od svake krivice! Moja ljubav te opravdava! Ne moraš sve ti! Smiješ i pogriješiti! Ako padneš ja ću te pridići! Ne boj se! Ustraj jer ja vjerujem u tebe!”. O, za time čeznem! Za tim Glasom koji me bodri! Za mojim Stvoriteljem koji me oslobađa, u čijoj blizini smijem biti i umorna i opterećena i tužna i sa borama i sa viškom kilograma i sjedom kosom, nesavršena u ogledalu svijeta, a Njemu najmilija! Dragi prijatelju, želim i tebi i sebi da uđemo u tu slobodu, da ne dopustimo da nas bilo kakva lažna krivnja veže i sputava.

Neka u tvojim mislima ovih dana stanuje ta svijest i neka se pretoči u iskustvo – smijem biti to što jesam!

Za dobar dan – iz pera hagioasistenta