Piše: Lana Poljak-Branisavljević

OPROSTI…

Vjerujem da vam je poznata ona pjesma koja kaže: “Moglo bi bit da je lakše umrit nego ljudima reć’ oprosti…” Kada pogledam prije svega samu sebe i svoje postupke, zaista često prepoznajem kako mi je teško iskreno oprostiti. Oprostiti nekome nije razumski čin koji proizlazi iz znanja da bi to trebalo učiniti.

Praštanje nije prisila niti moranje, ono je slobodan i svojevoljan čin osobe koja je u toj drugoj osobi nasuprot sebe ugledala osobu koja pati, koja je ranjena i potrebna ljubavi. Većina nas, dragi prijatelju, gleda na praštanje kao na gubitak i poraz.

Razmišljamo tako da ako oprostimo onome tko nas je tako duboko povrijedio tada on dobiva zadovoljstvo i biva nagrađen, a mi iznova ispadamo slabi i naivni, zar ne?

Koja zabluda zla! Upravo tako zlo razdvaja ljude, razara ljepotu naših odnosa i uništava naše dostojanstvo. Ona uvreda, gruba riječ ili postupak koji smo zadržali u svom srcu razaraju našu nutrinu i truju nas, baš poput najgoreg otrova.

Oprostiti drugome znači prije svega sačuvati sebe od zla. Logika praštanja je logika duha. Praštajući ja stostruko dobivam, u meni je duboki mir, a istovremeno svakoj osobi mogu mirno pogledati u oči jer je prihvaćam i u njoj gledam dobro. Praštanje donosi slobodu i radost, kako onome koji oprašta, tako i onome kome se oprašta.

Osim drugima potrebno je praštati i sebi. Promisli samo koliko puta si sebi nešto zamjerio, o sebi ružno pomislio ili rekao, koliko često zanemaruješ svoju dušu radi potreba i ugode tijela.

Zastani danas i promisli: Isplati li se oprostiti? Primjećuješ li koliko dobra ti oprost donosi? Imaš li u svom srcu sućuti za osobu koja te povrijedila? Primjećuješ li gdje sebe ranjavaš svojim mislima, riječima i djelima?

Temelj i preduvjet za praštanje je ljubav. Da bi mogao ljubiti sebe i drugoga, a onda i oprostiti sebi i drugome, potrebno je prihvatiti ljubav – onu ljubav koja nas bezuvjetno ljubi i koja nama bezuvjetno prašta. Upravo ta Stvoriteljeva ljubav čini nas sposobnima prihvaćati, zavoljeti i razumjeti. Želim ti, dragi prijatelju, da sa sebe skineš teret ljutnje i vezanosti za uvredu i doživiš radost i ljepotu praštanja!

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije

Prethodni članakVraćeno povjerenje – iskustvo hagioterapije
Sljedeći članakPOTRAGA ZA REDOM
Lana Poljak Branisavljević
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.