Piše: Lana Poljak Branisavljević

TVOJA RUŽA

Volim ovo doba godine kada u zraku možeš osjetiti miris proljeća. Priroda oko nas se već polako budi. Zastajem u svom vrtu pokraj japanske ruže koju je moja svekrva tu davno posadila. Puna je pupova kroz koje probijaju već vidljive jarke crvene latice. Još dan dva i ona će se u svoj svojoj raskoši darovati nama koji pokraj nje prolazimo. Ostajem tako par minuta promatrajući je.

Primjećujem koliko je moja duša u ovom izazovnom i pomalo tjeskobnom vremenu žedna Ljepote, koliko čezne za Dobrotom, za Nježnošću. Moja duša želi disati Život. Tako nam je potrebno zastati i doći ponovno k sebi, susresti svoju dušu i reći joj: ” Ljubim te.”

Što nam vrijedi ako sve svoje poslove odradimo, ako sve obaveze izvršimo, sve zadovoljimo, a sebe u svemu tome izgubimo.

Zlo današnjeg vremena jest odvojiti čovjeka od njegova središta, od njega samoga, da mu sve drugo postane presudno i bitno. Ti si bitan svome Stvoritelju! No, jesi li sebi bitan? Znaš li osluškivati što ti duša govori? Znaš li se zagledati u ljepotu koja te okružuje? Imaš li vremena promatrati ptice na drvetu ispred svog prozora, uživati na povjetarcu, zagledati se u zvjezdano nebo…

Često se sjetim našeg profesora Tomislava Ivančića koji je rado šetao među ružama u svojem vrtu. Sjećam se i sada živo kako nam je o njima pričao kao doticaju samog Stvoritelja. Fascinirao ga je raznolik pjev ptica i divio se otkuda im te predivne raskošne melodije. Samo ljudi koji su spoznali da su ljubljeni od svoga Stvoritelja znaju svojim duhovnim očima i ušima na sasvim drugačiji način promatrati i osluškivati stvarnost oko sebe.

Zagledanost u mirnoću ruže, njenu ljepotu i gracilnost smiruje moj nemir i moju zabrinutost i kao da opipljivo mogu čuti Stvoriteljev glas: “Bit će dobro! Sve će biti dobro! Ja sam jači od svakoga zla!”.

O, Stvoritelju naš nauči nas da se znamo često zagledati u Tvoje lice! Da Te znamo prepoznavati u prirodi, u svakom čovjeku pored nas! K sebi nas privuci…

Silno te trebamo u ovim vremenima! Oprosti nam svaku odijeljenost od Tebe, svaku našu oholost i bezobraznost, našu mlakost i pasivnost. Pouči nas kako praštati i boriti se za dobro. Nauči nas ljubiti! Neka se Tvoja ljubav razlije u svaki kutak ove Tvoje Zemlje, posebno u svako izranjeno i “žedno” srce koje Te traži, koje pati, koje je ispunjeno strahom…

Za dobar dan – iz pera hagioasistenta

Kampanja za otkup prava u tijeku