Piše: Lana Poljak Branisavljević

JEDINSTVO ČOVJEKA I STVORITELJA

Volim onu priču o pauku koji je gradio svoju mrežu: “Pauk je bio marljiv i uporan i cijeli dan se trudio kako bi njegovo remek djelo zasjalo punim sjajem. Brojne niti su bili savršeno isprepletene. Na kraju dana stao je i ponosno se divio svojoj mreži. U taj tren za oko mu zapne jedna vertikalna nit. Učinilo mu se kako ona ne vodi nikuda i kako nema nikakvog smisla da je tu. Odluči je prerezati i u taj čas cijela njegova mreža padne na tlo. Pauk je bio silno razočaran.”

Ova priča me uvijek podsjeti da sve ono što činimo i sve što jesmo ima smisao i puninu samo ukoliko smo povezani sa svojim Stvoriteljem, početkom i svršetkom svega. I pitam se kako to da toliki ljudi danas misle da im Stvoritelj ne treba, da mogu sami? Kako uopće preživjeti kada nemaš “čvrsto tlo pod nogama”, kada nemaš tu “nit” koja sve drži baš ondje gdje i treba biti? I tko mi može dati odgovor na ta pitanja koja me nadilaze i otkriti mi zašto sam na ovoj zemlji i kamo ću s nje otići?

Zagledani u svoje poslove, svoja znanja, edukacije i usavršavanja, poslovne sastanke, statuse i titule možemo lako biti zavedeni da je upravo to strašno bitno, da je to svevremensko i neprolazno. Zagledani u svoju mladost, tjelesnu snagu i zdravlje, možemo pomisliti da će uvijek biti tako. Oslonjeni samo na druge ljude možemo ostati razočarani i tužni kada ih više ne bude uz nas jednog dana.

Prava muka čovječanstva proizlazi upravo iz odbijanja suradnje sa Onime tko je život, tko nas uvodi u istinu i pokazuje put. A kako ti surađuješ sa svojim Stvoriteljem? Dopuštaš li da o Njemu “visi mreža tvoga života”? Pa čak i onda kada se stvari i situacije koje su stavljene pred tebe čine suprotne tvojoj logici i tvojim planovima, kada sve ne izgleda onako kako si htio?

Potrebno nam je baš danas ponovno doći svome Stvoritelju i reći Mu: “Oprosti mi što lutam…Što mislim da mogu bez Tebe…Oprosti za svaki trenutak moga života kada sam odbila s Tobom surađivati.

Nakon toga uvijek sam ostala razočarana i prazna… Sada znam da smo Ti i ja nerazdvojni. Bez Tebe ja ne mogu ništa učiniti. S Tobom sve mogu. Ti daješ smisao mojim naporima,  blagoslivljaš moju strpljivost, umnažaš moje mrvice ljubavi…

Stvoritelju moj, želim s Tobom od sada nadalje uvijek surađivati! Neka cijeli moj život bude nošen čvrstom niti Tvoje Apsolutne ljubavi!”

Za dobar dan – iz pera hagioasistenta

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.