Piše: Lana Poljak Branisavljević

PREDAHNI

Dobar ti dan, dragi posjetitelju ovoga portala! Želim ti da danas čitajući retke na ovim stranicama duboko iskusiš koliko si dragocjen i vrijedan, da prihvatiš cijelim svojim bićem da si iz Ljubavi i za ljubav stvoren, da si željen, da je dobro što si baš ovakav kakav jesi, muškarac odnosno žena, baš tih posebnih očiju i boje kose, tvoj glas je jedinstven, tvoj osmijeh neponovljiv… Nitko nije baš takav kao ti… Ti si neizmjerno bogatstvo!

Pozivam te da danas zajedno pođemo ususret našem Stvoritelju. Možda već od jutra žuriš, možda su te razni poslovi okupirali, a možda si upao u duhovnu lijenost i mlakost pa sve rjeđe razgovaraš sa svojim Stvoriteljem. Pronađi zato neki miran kutak svoga stana i odgodi sve ono što sada nije jako bitno… Mirno sjedni, polako udahni i izdahni nekoliko puta tako da osjetiš kako se i tvoje tijelo opušta i više nije napeto… Posvjesti si kako te promatraju nježne i blage oči Onoga tko te stvorio…On tebe gleda…Zastani tako minutu dvije. Nemoj žuriti. Nemoj se naprezati niti truditi da svojom maštom nešto sada dohvaćaš, samo uživaj mir i milinu koja proizlazi iz Njegovog pogleda… Budi bezbrižan, sada ništa ne moraš činiti… U Njegovom si naručju zaštićen. Tvoja duša sada može slobodno disati i prodisati novom snagom… Probaj registrirati kako se tvoja duša sada raduje, kao maleno dijete koje je ugledalo majku, kao zaljubljeni mladić kome djevojka dolazi u susret, kao suha zemlja koju kiša natapa…

Za čime sada čezne tvoje srce? Čezneš li za tom Ljubavi u kojoj nema nikakve osude niti krivih mjerila? Čezneš li da se Njegov mir razlije u tvoje srce? Čezneš li za radošću? No, promotri, ima li i nešto u tvojoj duši što te opterećuje i tišti? Čega se bojiš? Gdje te to zlo uspjelo zarobiti? Sigurno znaš da je Stvoritelj svemoguć, zar ne? No, vjeruješ li da je uistinu tako?

Povjeruj Mu danas i reci: “Stvoritelju moj, Ti poznaješ svaku čežnju moga srca, svaki treptaj moje duše… Dopuštam ti da me danas zagrliš, da me Tvoja ljubav liječi i ozdravlja tamo gdje sam ranjena…

Ozdravi moje dostojanstvo da mogu prihvatiti sebe, odagnaj moj strah i rasprši svaku moju vezanost za negativnost. “Otuširaj” moju savjest, učvrsti moje povjerenje u Tebe i oslobodi me svake vezanosti za bezvrijedne stvari i negativnosti. Ti budi temelj moga života. Ti me vodi i nadahnjuj. Ti me brani. Ti me uvodi u Istinu i Ljepotu. Na tvoju ljubav se želim oslanjati i nju živjeti. Hvala ti što me ozdravljaš! Lijepo je znati da sam Tvoja! Znam da će s Tobom sve biti dobro!”.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Za dobar dan – iz pera hagioasistenta