Piše: Lana Poljak Branisavljević

RIJEČI KOJE LIJEČE

Kažu neka istraživanja kako čovjek u prosjeku dnevno izgovori više od 10 000 riječi. Pomnoži to s danima u tjednu, mjesecima, godinama…Riječi čine veliki dio našeg života. Zamisli koliko je samo godina već prošlo od prvih riječi koje si naučio izgovarati osluškujući i slušajući svoje roditelje, bake i djedove, odgajatelje…

Tvoje riječi – to si ti! One su odraz tebe, odsjaj onoga što u sebe svaki dan upisuješ, upijaš, onoga što čitaš, slušaš i o čemu promišljaš.

Zato danas promisli – Jesu li tvoje riječi grube ili blage? Znaju li one ponekad biti poput otrovnih strelica kojima ranjavaš osobu pokraj sebe? O kako je to bolno, za oboje, zar ne?Izbija li kroz tvoje riječi tuga i pesimizam ili njima širiš radost i nadu drugima? O čemu voliš pričati? Koje teme za razgovor rado odabireš? Vole li drugi s tobom razgovarati? Odišu li tvoje riječi humorom i vedrinom?Je li tvoj govor prožet duhom?

Polako zastani nad svakim ovim pitanjem…Nemoj žuriti…

Sigurno si, dragi čitatelju, u svom životu doživio kako riječi mogu oslobađati ili pak zarobljavati. Koliko puta sam od pacijenata u našem Centru čula: Ali, kada sam još bila dijete, on ili ona su mi rekli da od mene nikada neće biti ništa, da ne vrijedim…Od tada te riječi stalno odjekuju u meni i ja ih nosim do sada.

A kako je oslobađajuće čuti riječi drage osobe koja ti kaže: Ne boj se! S tobom sam! Ljubim te baš takvog kakav jesi! Vjerujem da ti to možeš! Kako nam snage u nama tada porastu.

Neistinite i lažne riječi duboko nas zabole i povrijede, a nasuprot tome istinite i dobre ozdravljaju našu dušu. Imaš li to iskustvo? Imaš li možda u svojoj blizini osobu koja psuje?
Psovka je kao mala bočica otrova čije nas ispijanje malo po malo truje. Čovjek koji psuje duboki je patnik. Ta uvreda koju izgovara odraz je njegove nemoći i vapaj za pomoći.
Odrekni se sada svake riječi koja te nije dostojna, svake grube i uvredljive riječi, svake lažne i negativne riječi, svake isprazne riječi, psovke, svake riječi koja drugome ne donosi dobro, nego ga optužuje i obezvrjeđuje…

Odluči se za nov govor danas, za istinite i blage riječi, riječi kroz koje dolazi razumijevanje i sućut, riječi koje bude nadu i radost, riječi koje su pune Stvoriteljevog duha.


Neka odluka koju si danas donio bude konkretna i vidljiva upravo po tvojim riječima!

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakKolumna za ŽENU
Sljedeći članakTijelo Kristovo – Tomislav Ivančić
Lana Poljak Branisavljević
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.