BITI POSLUŠAN

Promišljam danas o tome što to znači biti poslušan i nekako mi se čini kao da taj pojam danas ima nekako negativan prizvuk, kao da on označava onoga koji je potlačen, manje vrijedan od onoga drugoga koji mu je nadređen, u konačnici onoga koji je manje inteligentan ili manje zna. No nije li to tako neistinito, dragi prijatelju?

Upravo čovjek koji je poslušan je spreman čuti drugoga, upijati i biti otvoren činiti nove stvari, stalno rasti, a ne biti samodostatan i ohol misleći da sve zna i da je jedino ono što on čini ispravno. Biti poslušan prije svega znači usmjeriti svoju pažnju na drugoga da ga mogu čuti.

Poslušnost najčešće vežemo uz odgoj djece. Oni iskusni poput majki i očeva, baka i djedova, odgajatelja i učitelja prenose to iskustvo onima koji su tek krenuli koračati i trebaju sigurnu ruku koja ih vodi i daje putokaze za cestu života. Svatko je od nas upravo tim putem prošao. Bez toga da poslušam drugoga ja se ne mogu razvijati i napredovati.
Danas kroz naše medije toliko toga možemo čuti, pomalo smo zatrpani informacijama i savjetima pa često i sasvim kontradiktornima.

Kako onda biti siguran što i kako činiti? Kako znati da činiš ispravno?

Upravo zato nam je darovana naša savjest. Ona nam jasno govori što je to dobro, a što zlo; što je istinito, a što lažno. Ona je direktan glas samog Stvoritelja nama. Upravo preko savjesti mi smo povezani s izvorom ljepote, dobrote, istine i ljubavi. Da bi ta veza bila protočna i jasna, čovjek mora neprestano čistiti svoju savjest i svoju dušu.

Pa učinimo upravo to ove nedjelje…Samo mirno promotri…Opominje li te tvoja savjest zbog nečega?

Gdje si to možda ovih dana ili godina pogrešno skrenuo, učinio nešto protivno moralnom zakonu u sebi?

Jesi li što zatajio, slagao, pronevjerio?Uzeo nešto tuđe? Lažno okrivio nekoga? Živiš li čistoću misli, riječi, svoje spolnosti?

Jesi li kome svjesno učinio nešto zlo?Pretjerao u ugodama i užicima tijela? Ima li mržnje u tvom srcu prema bilo kome?

Važno je ne ostati zagledan u svoje propuste i pogreške, svi ih činimo…Važno ih je prepoznati, za njih se pokajati i odlučiti da ćeš od danas drugačije. Ostani desetak minuta u tišini i reci svome Stvoritelju:

Žao mi je…nisam slušao svoju savjest…želim skinuti sve stare utege i terete koji opterećuju moju savjest, moj život…očisti me, operi me, ponovno me kao malo dijete k sebi privuci…

Gledaj kako te opravdava, kako te razumije, kako se ražalio nad tvojom patnjom i kako se raduje tvom ponovnom povratku! Baš kao onom izgubljenom sinu koji je odlutao pa se iznova vratio Ocu.

Zaista kako kaže naslov jedne knjige našeg profesora Ivančića – Tako je malo potrebno! Tako je malo potrebno, dragi čitatelju da nam bude dobro, a upravo će nas poslušnost našoj savjesti čuvati u zdravlju i istini!

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.