Piše: Lana Poljak Branisavljević

ČIJI SI TI?

“A čiji si ti mali?” začujem glas starijeg čovjeka u malom dalmatinskom mjestu u kojem ljetujem. Pitanje je bilo upućeno dječaku koji je trčao po rivi.

Postavimo i mi danas sebi to pitanje, dragi čitatelju: Čiji sam ja? Ili pak možda baš isto to: Čiji si ti “mali” ili “mala”?

Biti nečiji znači da nekome pripadaš, da imaš izvor iz kojeg si potekao, da imaš pretke, roditelje, obitelj, da imaš svoje rodno mjesto…Negdje doživljavaš da si stranac, a drugdje pak da si “na svom”, da tu pripadaš.

Kada imaš duboku spoznaju da si Nečiji onda ulaziš u poniznost jer znaš da Nekoga trebaš, da ne možeš i ne znaš sam. Biti “malen” znači oslanjati se na Onoga koji je jak, velik i snažan i koji se o tebi brine. Nije li upravo to naš Stvoritelj?

No, učinimo još mali korak dalje, zapitaj se po čemu se u tvome životu vidi da si Stvoriteljevo dijete? Što drugi ljudi mogu vidjeti u tvojim očima? Što izlazi iz tvoga srca? A iz tvojih usta? O čemu svjedoči tvoj život? Jesi li Njegovo svjetlo u svom braku, u svojoj obitelji, na svom radnom mjestu?

Pronađi u smiraj ovoga dana barem petnaest minuta da upiješ u sebe tu svijest da je sam Stvoritelj tvoj otac, tvoj izvor, tvoje sve. Da ćeš uvijek biti Njegov “mali” ili “mala” i da je biti u Njegovoj blizini tvoj dom, mjesto gdje smiješ biti baš takav kakav jesi i kad god zalutaš uvijek se k Njemu možeš vratiti.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakPočeti popravljati
Sljedeći članakIskustva formacije Zajednice Molitva i Riječ
Lana Poljak Branisavljević
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.