Piše: Lana Poljak Branisavljević

NEMOĆ I SVEMOĆ U TEBI

Pomisliš li koji put kako je zapravo teško biti čovjek i živjeti u ovome svijetu?

Rađamo se kao mala, krhka stvorenja koja su u prvim godinama svoga života o svemu ovisna o drugima…Tako mali mi ne znamo ništa o svijetu koji nas okružuje. Moramo naučiti govoriti, naučiti hodati,uložiti trud da usvojimo brojne vještine i sposobnosti, da naučimo pisati, plivati, plesati, voziti bicikl…Kroz vrtić, školu i fakultet pred nas se stavljaju brojni izazovi, zadaci i prepreke koje moramo svladati.

Primjećuješ li da je tvoje tijelo tromo, pomalo lijeno, kao da mu se ne da pokrenuti iz udobnosti fotelje, tvoje sobe ili kuće? Tijelo traži ugodu i odmor. Ono nas često pritišće i boli. Tijelo nas veže uz prostor.Svojim tijelom ti ne možeš biti istovremeno na dva mjesta, ono je ograničeno. U konačnici tijelo je materija, ono se svakog dana troši i nezaustavljivo stari usprkos svim našim nastojanjima da ga sačuvamo.

U tebi, u meni, u svakom ljudskom biću prisutna je ta psihofizička stvarnost i ona je naša nemoć.

Zastani sada, dragi čitatelju, nad ovim rečenicama koji si upravo pročitao i promisli:

Je li moja stvarnost samo to?

Jesam li ja samo svoje tijelo i psiha?

Zar je moguće da je ljudski život samo pusti prolazak kroz ovu zemlju, od začeća pa do smrti ili…?

Samo postani svjestan: Ja sam osoba, ja nisam biljka niti životinja, ja nisam nečija kopija, ja sam jedinstven i neponovljiv. Ja imam život, on je meni darovan, ja sam željeno biće, nemoguće je da me nema, ja nikada ne mogu prestati postojati. Ja sam žena ili muškarac i to oblikuje moje poslanje jer upravo je moja ženska nježnost i blagost ili pak muška odvažnost i upornost potrebna ovom svijetu.

Imam svoju savjesti i slobodu, u meni su povjerenje i neugasiva nada,imam svoj razum i intelekt, sjećanje i pamćenje, tolike sposobnosti i kreativnosti posjedujem, u meni je ljubav za druge, dobrota koja se želi darivati…

Otkrivaš li sada da su u tebi neograničena prostranstva duha?

Od duha si satkan. On oživljava svaku stanicu tvoga bića. Duh nema granica niti zapreka. On je svugdje, nema gdje ga nema. Zato kad god te pritisne tijelo, pa se zagledaš u težinu života i pomisliš da si slab i nemoćan, jadan i krhak, sjeti se – u tebi je svemoć samog Stvoritelja jer si iz Njegove ruke potekao i na Njegovu sliku si stvoren!

Otkrivaj danas nebrojene snage koje su u tebi!

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.