Kaže Isus ” ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka“.
Nije mi se to činilo neki problem ranije. Zapamtim je i citiram ako bude zgodan trenutak.
Ali spoznati da se meni obraća da bi me preobrazio i učinio novom je sasvim nešto drugo. Čudno mi je bilo davnije da kad se čita Evanđelje uvijek nekako jedna rečenica odjekne više od drugih. Nisam na to obraćala pažnju. Danas vidim da je ona “bučnija” jer je baš ta upućena meni i zove me na promjenu.
Neke borbe se u meni vode stalno, neke povremeno. Za neke se čini da nikad neće proći. Stare, ustaljene navike urezale su se duboko i zauzele svoje pozicije.
Nije važno gdje sam,ni s kim, uvijek sam ja.
Neobično je to.
Mijenja se okolina, situacije i ljudi, u meni iste borbe ostaju.
Iznutra dolazi sve.
Vanjski faktori utječu na emocije i raspoloženje, ali nutrina se odozgor oblikuje.
Duboko negdje u meni je taj dio gdje dodir Neba čini razliku.
Gdje Glas Ljubavi poziva da sve bitke Njemu predam. Čini se da se bojim izgubiti ih, kao da sama moram ko’ pobjednik izaći. Zato i traju tako dugo što predati ih ne znam.
Ova upućena Riječ dođe u nove situacije, živa, koja govori i čini.
Zato i ja čuvati je želim i prebirati u svom srcu baš kao i Marija.
Ljubav je susret dviju duša. Ljubav je pronalazak neba na zemlji. Ljubav je povezivanje s onim neizgubivim, ulazak u nebo, povezivanje s vječnim, ulazak u prostore ljepote. Ljubav je put sigurnosti, odsjaj Božjeg lica, ona je dolazak kući.
Za ljubav je potrebno dvoje. Ljubav je ljubiti i biti ljubljen. Najprije smo ljubljeni, a onda postajemo oni koji ljube. Netko nas je volio jer je htio da se rodimo na ovaj svijet i da živimo. Kad se u dubini svoga bića sjetimo da smo tako voljeni, tada postajemo sretni.
Kad izvučemo antenu svoga srca da osjeti blizinu Sveprisutnoga, koji nas je htio, volio i stavio na ovu zemlju, tada počinjemo biti sigurni, tada ljubav nastanjuje prostore naše duše. I tek kad osjetimo da je ljubav u našoj duši slobodna, da smo voljeni, da smo zaštićeni pod njezinim okriljem, da nas njezino oko prati, da imamo pravo živjeti i da se netko silno raduje što smo živi, tad počinjemo ljubiti. Tada nam svatko postaje simpatičan.
