Kao mlada liječnica dobila sam priliku ući u onkologiju, baviti se liječenjem oboljelih od zloćudnih tumorskih bolesti. Jako sam to zavoljela i prihvatila kao nešto svoje. Ipak sam se i dalje, u cjelini, još uvijek osjećala nepotpuno, nedovršeno. Prebirući po knjižarama naišla sam na nekoliko knjiga prof. Ivančića. Otvorila sam Susret sa živim Bogom, pročitala Povratak nade… I tu mi se otvorilo nešto nepoznato a poznato; neka zbilja koja je tu, dotičem je, uranjam u nju, ali je nemam.