Piše: Anka Severin, hagioasistentica, CDP Zagreb
Čovjek nije samotno biće, već društveno; on ima dar govora kako bi se izrazio i sposobnost slušanja kako bi druge čuo. Kada govori ili sluša, pa iako ništa od toga o čemu govori ili sluša trenutno ne vidi, a ipak mu je sve prisutno i stvarno. Govor i sluh su čovjekove sposobnosti za komunikaciju, kojima može čuti drugoga i govoriti drugome.
Govorom prenosimo sadržaj misli i srca, ali prenosimo i sebe kao osobu. Kada o nečemu govorim drugoj osobi, to govorim ja, a ne netko drugi. Govor je događanje. Ja sam to, ja iz duhovnog središta iznosim skrivenu stvarnost svoje osobe.
Govorom drugoga hrabrimo ili obeshrabrujemo, radujemo ili žalostimo, dajemo mu nadu ili bacamo u očaj. Kada govor ohrabruje, raduje i daje nadu, podiže nas na neograničenu, duhovnu razinu na kojoj se nalazi duhovno zdravlje, a kada obeshrabruje, žalosti i baca u očaj, spušta nas na psihofizičku razinu koja je ograničena i na kojoj čovjek gubi zdravlje. Dobar govor ozdravlja onoga tko govori i kome govori. Ružan ili zao razara, rastresa, izbacuje iz takta sebe i druge ljude. Dobar govor preko nas prelazi u svijet i izgrađuje ga, a zao preko nas uništava, razara i onesposobljava svijet.
Puno govora stvara buku, žamor, požuruje nas, rastresa i onemogućuje nam da čujemo ono što je bitno. No, kada poželimo malo zastati i osluhnuti, odmah nam se počnu pojavljivati brige i otvarati praznine, na koje u neprestanoj buci i aktivizmu nastojimo zaboraviti i tako se jednostavno bojimo ostati sami sa sobom. K tome, previše slušamo, nosimo slušalice i slušamo glazbu, a ne znamo što nam govori okolina. Ne prepoznajemo djelovanje Stvoritelja. Ne znamo da smo u braku. Ne izvršavamo svoje obveze. Uvjereni smo da je moguće slušati samo ono što dolazi izvana, a zanemarujemo slušanje unutarnjeg nadahnuća, osluškivanje Darovatelja života.
HAGIOTERAPIJOM DO DUHOVNOG ZDRAVLJA
Na duhovnom području zapravo nema bolesti, već je duh u manjku zdravlja koje mu treba donijeti. Zdravlje se u hagioterapiji ne donosi liječenjem nego komunikacijom. Hagioasistent daje pravu spoznaju, daje obraćenje ka čistom srcu, daje pomirenje i kontakt s Bitkom (usp. Tomislav Ivančić: Hagioterapija u susretu s čovjekom, 163. str.).
Antropološka razina vezana je uz duh u duhovnoj duši i čezne za skladnim i istinitim govorom, za govorom koji hrabri, raduje i daje nadu, te za sluhom koji se osluškuje, čezne i čeka. Šutnja je potrebna kako bismo čuli ono što se u buci ne čuje. Tek kada zastanemo i ušutimo, dajemo prostora Stvoritelju da nam on govori. Svaka osoba ima sugovornika u samom Stvoritelju koji je smisao njenog postojanja – to je temeljna komunikacija. Osoba i Stvoritelj u komunikaciji. Iz te temeljne komunikacije stvarat će se dobra komunikacija s drugim osobama, prirodom i svime što je stvoreno.
U toku dana potrebna je tišina i sabranost kako bismo mogli u duhu raspoznati Stvoriteljev govor od glasova ovoga svijeta. To je tih i nečujan govor koji se probija kroz buku i blještavilo svijeta, a zahtijeva naše čekanje i osluškivanje.
HAGIOTERAPIJSKA PRAKSA
Zastani na trenutak i promisli o rečenicama: „Moj govor puno govori o meni. Kakav mi je govor, takvo mi je srce. Kakvo mi je srce, takav mi je govor.“ Sjeti se koliko si vremena potrošio u ispraznosti govora. Koliko je ljudi zbog tvog govora trpjelo?
Izgovori i ovu rečenicu te ostani malo u šutnji i razmišljanju: „Kada puno govorim, puno toga mi nedostaje“. Promisli o tome kako si mnogo puta imao navalu govora i mislio da te drugi neće razumjeti ako sve ne ispričaš. Govoreći puno pokazivao si da ti nedostaje puno duha.
Sjeti se svih tih događaja i priznaj, zažali i odluči da ćeš usvajati dobar govor. Uvježbaj dobar govor. Oprosti sebi negativan i nekontroliran govor. Oprosti i onima koji su te navukli na takav govor. Govor će se polako mijenjati kada se tijekom duže vremena odlučuješ za dobar govor te poučljivo i pristojno izražavanje. Kada vježbaš dobar govor, tada se dobar govor učvrsti i postane dobra navika…
Pronađi trenutak samoće da budeš blizu Nekome s kim inače u buci i žurbi ne možeš razgovarati i koga ne možeš čuti. Nastoj ni na što ne obraćati pozornost. Osluškuj okolinu, zvukove, otkucaje sata. Osluškuj otkucaje svoga srca. Osluškuj Stvoriteljevu prisutnost. Ostani tako par minuta. Tek u samoći može progovoriti tvoje unutarnje nadahnuće. Sjeti se kako si, kada si bio zaljubljen, tiho govorio i osluškivao osobu da ti ne bi štogod promaklo. To iskustvo je u tebi, sjeti ga se i izvuci iz pamćenja.
Samo je Ljubav trajno vjerna, bezuvjetno nježna i neizreciva. Ljubav traži svoje mjesto, želi se nastaniti kod tebe. Ljubav čeka tvoj pristanak. Mislima i srcem prioni uz Ljubav koja je prisutna. Dopusti da te ta prisutnost ispunjava. Budi u ljubavi, dobroti, nježnosti i povjerenju. Osluškuj Stvoriteljev govor. On sluša i govori. Sakrio se u svemu stvorenom i čezne za time da ga otkrivaš. Njegov govor poučava, dovodi te do toga da spoznaješ, razmišljaš, odlučuješ se i djeluješ.
U životnim odlukama osobito je bitno da razlikuješ govor Stvoritelja od svih drugih glasova kako bi ti pomogao u donošenju ispravnih odluka. On te nikada ne ostavlja, pitanje je samo čuješ li ga.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
