Dobar dan!
Pratim Vas na internetskom portalu iz Njemačke.
Imam jedno pitanje u vezi s prisilnim mislima i prisilnim radnjama.
Zna mi se često dogoditi da prilikom izlaska iz stana provjerim 4 puta jesam li sve isključio.
U jednom videu o hagioterapiji prof. T. Ivančića pojašnjeno je da psihijatrija ne može izliječiti prisilne radnje.
Ima jedna Vaša metoda (pa što onda!), ako sam u pravu, pa Vas molim da je objasnite.
Volio bih više naučiti o tome, a ako nisam u pravu, onda me ispravite.
Hvala lijepa,
Anonimni
Poštovani gospodine!
Dobro je da uočavate svoje probleme i tražite izlaz iz njih jer je to već veliki korak naprijed u samoj terapiji; bitna pretpostavka za rješavanje nekih problema je svijest o njihovu postojanju.
Gledano s antropološkog stanovišta, prisilne misli, prisilne radnje i prisilna ponašanja mogu imati uzrok u antropološko-duhovnoj dimenziji čovjeka, tj. u njegovoj duhovnoj duši, pa se u skladu s tim uzroci ovakvih poremećaja otklanjaju adekvatnom antropološkom terapijom na duhovnoj razini. No, ako se radi o psihičkom poremećaju kojeg prate opsesivno-kompulzivne radnje, svakako je važno potražiti pomoć liječnika, odnosno psihijatra.
Pretpostavljajući da se radi o blagim simptomima ponavljajućih radnji i čestih negativnih misli, pojasnit ću temeljni uzrok na mogućoj antropološkoj razini. U duhovnu dušu svakog čovjeka, pa tako i Vašu, upisivalo se za života mnoštvo informacija, kako pozitivnih tako i negativnih. Negativne misli, riječi i djela – učinjeno zlo i neučinjeno dobro smanjivali su „imunitet“ Vašeg „duhovnog organizma“. Budući da on posjeduje svoje duhovno pamćenje, sve je negativnosti zapamtio i arhivirao. Nažalost, oni se kao simptomi mogu manifestirati kao prisilne radnje i ponašanje.
Naglašavam, važno je znati da ste negativne sadržaje „upisali“ ponajmanje svojom krivnjom. Oni mogu biti potaknuti genetskim nasljeđem, potom, nedostatkom ljubavi i povjerenja u ranom djetinjstvu, negativnostima u interpersonalnim odnosima, neriješenim egzistencijalnim pitanjima o smislu života, ali i nekim trenutnim, stresnim i bolnim situacijama koje Vas prate.
Čovjek je specifično čovjek po svojoj duhovnoj duši koja u svom „duhovnom organizmu“ ima čitav niz „organa“ ili sposobnosti. Kada se kod nekog od njih uoči patnja, neizostavno nastaju negativne posljedice, ne samo za te „organe“, već za cijelog čovjeka. Na primjer, uočava se da je ranjeno osobno dostojanstvo ili je ugrožen vječni život, možda je opterećena savjest, iskvaren karakter, zaveden um, svijest puna negativnih misli i riječi, opterećena memorija, neiskorišteni talenti. No, pomoći se može, štoviše, može se ozdraviti.
U samoj terapiji generalno pravilo glasi: ako ste do sada „upisivali u sebe“ negativne sadržaje, počnite „upisivati“ samo pozitivne. Prihvaćajte samo dobre misli, govorite samo dobre riječi, gledajte i slušajte samo dobre vijesti, odlazite u prirodu kad god Vam se ukaže prilika, sjetite se dobrih stvari iz života – gdje ste doživljavali priznanje, dobrotu i ljubav, i sve to prakticirajte toliko dugo dok ne osjetite da Vam se nutrina puni dobrotom i zdravljem, da se odmara i veseli.
Znači, potrebno je sve negativno okrenuti u pozitivno! To treba biti Vaša slobodna odluka i čvrst, dosljedan stav. Budite svjesni da je sve što postoji iz dobrote, da je dobrota apsolutna i svemoćna, a zlo relativno i slabo.
Zdravlje može doći samo iz dobra.
U svrhu Vašeg uspješnijeg pamćenja toga jeste li zaključali vrata ili ne, dobro bi bilo da svjesno i sabrano to radite te da zapamtite što više detalja. Prilikom samog zaključavanja možete i reći: „Evo, zaključavam vrata i to pamtim“.
Metoda za koju pitate je odlična, pogotovo za prisilne misli i radnje, a sastoji se u tome da pozitivno i prkosno prihvatite svoje prisilno ponašanje govoreći: „Pa što onda! Neka idem provjeravati jesu li vrata zaključana! Nije to ništa! Ha, ha, ha! Drugi put očekujem da ću se morati vratiti ne 4 puta već 44 puta“ i sl. To je paradoksalna intencija, ne ostajete u nemoći, nego joj ne dopuštate da zavlada Vama. Šalite se na račun toga, zahvaljujte što ste dobili taj problem za rješavanje.
Ovu u praksi provjerenu i efikasnu metodu jako je dobro razvio bečki neuropsihijatar i osnivač logoterapije, Viktor Frankl, a nastavila ju je njegova učenica Elizabeth Lukas.
Prava istina o Vama jest to da ste originalna, željena i ljubljena osoba i da nadilazite sve svoje zdravstvene i druge poteškoće. Tu istinu si često ponavljajte, budite je svjesni i svojevoljno je prihvaćajte. Na antropološko-duhovnoj razini ne borimo se sa zdravstvenim simptomima, nego se otvaramo vrednotama i Onome koji nas je stvorio, Bitku, Izvoru postojanja, Onome u kome je sva ljubav, istina i dobrota. Činimo sve da bismo postali svjesni svoje temeljne vrijednosti pa će se i simptomi smanjiti ili potpuno nestati, ako su na tom području nastali.
U vjeri i nadi da sam Vam pomogao, srdačno Vas pozdravljam!