Hagioterapijski izlaz iz ovisnosti

Silva Vrdoljak, hagioasistentica

Ovisnost je nesposobnost za slobodu. Bit slobode je, prema B. Häringu, u sposobnosti za dobro. Vezanošću slobode, razaraju se sve strukture čovjeka.To se opaža na svim razinama osobe.

Bit ovisnosti jest vezanost i nemoć slobode, a time i osobe. Postoje brojne ovisnosti: o drogi, alkoholu, cigaretama, o magijskim praksama i okultnim silama, o ljudima i njihovoj naklonosti, ljudskom obziru, o praznovjerju i idolopoklonstvu, o novcu, tjeskobi, suicidu, hrani i tzv. nove ovisnosti kao na primjer o on-line kockanju, igrama na sreću, internetu, radu, vježbanju tijela, modi, seksu ili nekontroliranom kupovanju (usp. N. Hrvatić).

Nove ovisnosti

O ovisnostima o drogama, alkoholu ili pušenju vrlo se često i mnogo govori za razliku od tzv. novih ovisnosti kojima se pridaje vrlo malo pažnje, a one u podjednakoj mjeri vode destrukciji osobe i drugim posljedicama.

Tako na primjer on-line kockanje postaje iz dana u dan sve rašireniji oblik kockanja. Procjenjuje se da je danas na internetu dostupno više od 1700 kockarskih adresa. Pristupačnost kockanju bez potrebe napuštanja doma značajno povećava rizik nastanka kockarskih problema. Mogućnost kockanja 24 sata iz vlastitog doma povećava rizik i od kockanja djece, zbog olakšanog pristupa uz mogućnost smanjenja percepcije vrijednosti novca.

Opća percepcija javnosti o kockanju kao o relativno bezopasnoj aktivnosti uz jednostavnu dostupnost novih tehnologija otvara bez zaštite put dječjoj i adolescentskoj znatiželji i pokušaju iskušavanja sreće. Prema nekim procjenama utemeljenima na rezultatima studija u razvijenim zemljama oko 75% mladih je isprobalo kockanje. Ovisničko se kockanje ponekad spominje kao „skrivena“ bolest jer ne postoje vidljivi fizički simptomi.

Premda je u većini zemalja svijeta djeci zakonski zabranjen pristup kockanju i kockarskim aktivnostima, internet je ostavio dosta široka vrata mladima za pristup svijetu hazarda – bez praktične zaštite.

Bitno je stoga podizati svjesnost o problemima i novih ovisnosti, educirati širu populaciju i preventivno djelovati (usp. A. Kljenak). Sve je više zabrinutih roditelja, supružnika i mladih koji traže izlaze iz svojih problema.

Roditelji i partneri osoba s problemom ovisnosti često traže pomoć i za sebe jer ne znaju na koji se način suočiti s ponašanjem člana obitelji – ovisnika. Vrlo često oni krive sebe jer nisu sposobni primjereno pomoći svom članu obitelji. Često upotrebljavaju rečenicu: „Ne znamo gdje smo pogriješili u odgoju.“

Uzroci

Prema istraživanjima, nekoliko je glavnih uzroka pojave ovisnosti među mladima, a mogu se podijeliti na: obiteljske, psihološke i društvene. Nema sumnje kako su nove ovisnosti rezultat slabljenja odgojnog utjecaja obitelji, suvremenog urbanog načina života.

Sociološko okruženje je u današnje vrijeme nestalo ili se raspada.Ljudi su zbog posla prisiljeni na seljenje te se tako odvajaju od tradicionalne sredine koja im je posredovala religijske i moralne vrednote. Nastao je rascjep u samoj obitelji.Otac i majka moraju duže vrijeme boraviti na poslu. Djeca su prepuštena odgoju u vrtićima, školama ili samima sebi.

Zbog različitog radnog vremena ili mjesta rada među supružnicima se gubi prisnost i nema komunikacije. Supružnici također postaju financijski neovisni, osobno raspolažu vlastitim novcem, a ne kako bi riješili obiteljske potrebe. Njih obiteljsko gnijezdo ne okuplja, nego oni doživljavaju da to gnijezdo moraju stalno graditi i uzdržavati.

Te su veze preslabe i stoga vrlo brzo dolazi do pravog raspada obitelji ili obitelj funkcionira samo formalno (usp. T. Ivančić). Ono što se zapaža među mladima jest to da im se život u rastavljenoj obitelji želi prikazati kao aktivan i perspektivan.

Djeca i mladi iz današnjeg naraštaja moraju se nositi s takvim životom i nemalen broj mladih koji su potražili pomoć u CHT-u Slavonski Brod konstatiralo je da uzima najbolje od situacije u kojoj su malo kod oca,malo kod majke ili da čak uživaju u samostalnosti koju pruža život uz samohranog, ali aktivnog i zaposlenog roditelja.

Sve su to razlozi zbog kojih je nemoguće na djecu prenositi odgojne principe i vrijednosti, koje izrastaju samo iz obitelji, jer govor o vjernoj zajednici braka u mnogim slučajevima postaje neuvjerljiv.

Iskustvo rada s mladima potvrđuje da mladi jako čeznu za osobom (osobama) koje bi im mogle otkriti i posredovati duhovno-moralne vrijednosti u životu i još više, svojim primjerom to potvrditi (uzori u životu).

Obilježje današnjih mladih je da su gotovo srođeni s idejom da na internetu mogu pronaći svaku informaciju koja im je potrebna i slobodno i ravnopravno izreći svoju misao. Odrasli su uz mobitele, računala, laptope i sve moguće aparate za zabavu i olakšanje i to smatraju redovnim stanjem stvari.

Sociolozi im zbog toga pripisuju određenu nestrpljivost. Brže pamte i upijaju informacije, ali se teže koncentriraju i teže podnose zadatke za koje je potreban dulji misaoni napor, kao što je čitanje s razumijevanjem ili bilo koja aktivnost u kojoj se dulje mora obraćati pažnja na pojedinosti. Skloniji su brzom čitanju, tzv. skeniranju teksta i izdvajanju bitnog.

Sustavna istraživanja novih ovisnosti i njihovih posljedica važna su zbog zaštitnog djelovanja unutar obitelji i škole. Primarna bi prevencija trebala biti interdisciplinarna ali u jednom dijelu usmjerena prema uključivanju mladih u kreativnost, odnosno oblikovanju programa kvalitetnog provođenja slobodnog vremena.

Egzistencijalno-duhovni aspekt ovisnosti

Mnoga istraživanja na području ovisnosti u savjetovalištu za ovisnike previđaju čovjekovu egzistencijalno-duhovnu dimenziju.U istraživanju nastanka ovisnosti treba ići multidisciplinarno jer se na psihofizičkoj razini mogu nabrojiti samo neke predispozicije za ovisnost. Govori se o psihičkom, tjelesnom i socijalnom aspektu ovisnosti.

Izlaz iz ovisnosti treba početi iz središta osobe, iz duhovne dimenzije, gdje je sloboda. Zato je prva i temeljna borba protiv ovisništva na razini duha i egzistencije (usp. T. Ivančić).

Egzistencijalna razina govori nam o tome da je čovjek stvorenje, biće „od drugoga“. Čovjek intuitivno spoznaje da nije gospodar svijeta. Ušavši u svijet, čovjek doživljava ograničenost.

On u svakom trenu može izgubiti život i ne može spasiti ono što mu je najvažnije. Nesigurnost u vezi s tim tko je čovjeku Stvoritelj, te čovjekova nemoć da sačuva život, sugerira mu da se osloni na ljude i da od njih traži sućut.

On treba izraze emotivne ljubavi, afektivnih znakova nježnosti, sigurnosti da će u nečijem povjerenju živjeti bez granica. Razočaranje nastaje kad čovjek otkrije da ljudi nisu apsolutna zaštita. Bit čovjekove egzistencijalne strukture jest da je on stvorenje ovisno o Stvoritelju.

Čovjek je otjelovljeni duh ili oduhovljeno tijelo. Duh se očituje preko duše. On stoga prebiva u vegetativnoj, kao i u senzitivnoj, psihičkoj duši. No duh se osobito prepoznaje u strukturi duhovne duše, kako je nazivaju suvremeni teolozi i II. vatikanski koncil, ili besmrtnoj duši kako kaže Katekizam.

Duša je jedna, ali ima razne moći i funkcije. Pod duhovnom dušom mislimo na čovjekovu osobnost, savjest, duhovni život, slobodu, intelekt, karakter, kulturnu kreativnost, religioznost, povjerenje…

Duhovna duša vrhunac je duše, ona čovjeka čini čovjekom, izdiže ga iznad biljaka i životinja, čini ga vladarom stvorenja i Božjim suradnikom.

Duhovna dimenzija čovjeka ima svoje prirodne moralne zakonitosti koje su vječne, što nam govore i moralna teologija i dokumenti Crkve. One vrijede za svakog čovjeka i u svim vremenima ljudske povijesti. Te zakonitosti nam otkrivaju da kad čovjek ljubi – doživljava smisao života. Ako ga drugi ne ljube – osjeća se nekorisnim i krivim.

Ako činimo nepravdu – ispunjamo jedni druge ogorčenošću, krivicama, agresivnošću i izazivamo svađe, sukobe, ratove. Ako nemamo zajedništva – osjećamo se sami, bespomoćni, poraženi, poniženi, obezvrijeđeni. Ako čovjek nema osobnosti – tada ovisi o mišljenjima drugih.

Vrednote – dobrota, istina, ljubav, povjerenje, pravda, hrabrost, poštenje, razboritost, mudrost, razumnost, vjernost, poniznost, nježnost, darežljivost, praštanje – sve su to prirodne zakonitosti duha koje vode k duhovnom, a onda i psihosomatskom zdravlju (usp. T. Ivančić ).

Čovjek nije izručen sudbini, nego slobodan. Prava je sloboda izniman znak Božje slike u čovjeku, kaže Koncil. Dostojanstvo čovjeka zahtijeva, dakle, da radi po svjesnom i slobodnom izboru, a ne po unutarnjem slijepom nagonu ili po čisto vanjskom pritisku.

Ovisnost prouzrokuje patnju osobe, odnosno, svaka ovisnost poprima ulogu aktivnoga bijega od vlastitog života. Takav bijeg ima svoje duboke korijene, nedostatak smisla, egzistencijalnog razočaranja, čiji je znak, simptom – ovisnost.

Citirajući Shopenhauera, Eugenio Fizzotti je u svom radu pod nazivom: Egzistencijalni poremećaj i ovisnost o drogi rekao: „Želja za užitkom nastupa kada želja za smislom nestaje.“

Ljudski život nije drugo doli razvoj potrebe za odnosom koji po prirodi teži odnosu s Apsolutnim. Patnja čovjeka istinski potječe od nedostatka susreta s Apsolutnim. Dajući ovisniku smisao života koji nadilazi vremenski pojedinačne okvire, takva pomoć osovljuje ovisnika na vlastite noge.

Istodobno, ovisnik dobiva iskustvo duha koje je snažnije od tjelesnih i psihičkih iskustava. Drugim riječima, ne digne li se čovjek na duhovnu i egzistencijalnu razinu, on ostaje na razini biljaka i životinja te ne može sagledati temeljne izvore svojih problema i pronaći rješenja (usp. T. Ivančić).

Iskustvo rada s osobama s problemom novih ovisnosti metodom hagioterapije u Centru za hagioterapiju u Slavonskom Brodu

Tijekom 2008. i 2009. godine s problemima novih ovisnosti (on-line kockanju, internetu, računalnim igricama) u CHT-u SB pomoć je zatražilo 16 osoba, dobne skupine od 16 do 27 godina. Sve su osobe katolici, ali su se udaljile od vjerničke prakse.

Rad s ovisnicima odvijao se individualno, prema smjernicama prof. dr. T. Ivančića koje su razrađene u knjigama Ovisnost i sloboda i Dijagnoza duše i hagioterapija, te u stručnom studiju hagioterapije.

Početni intenzivni rad s ovisnikom traje do šest mjeseci. Provodeći upitnik s ovisnicima, uočeni su sljedeći zajednički izvori njihove ovisnosti:

1. Netko je ponizio njihovu osobnost, dostojanstvo, povrijedio ih svojim
   omalovažavanjem;
2. Nedostatak ljubavi i povjerenja od začeća (9 osoba) ili osoba sama sebe ne
   cijeni i ne prihvaća;
3. Okrnjena savjest, krivnja. Slobodno se odlučujući za ovisništvo, ovisnik je
   postao odgovoran za taj korak i zbog toga osjeća krivnju. Stupanj te krivnje različit je,
   već prema tome koliko je ovisnik u tim trenucima zaista bio slobodan, a koliko mu je
   sloboda bila onemogućena. Sloboda je dar i zadatak, i sva je predana čovjekovoj
   odgovornosti. Čovjek ima odgovornost za ono što je učinio ili što je propustio.
4. Nekreativnost. Čim čovjek ne stvara, tada je frustriran jer drugima ne daje
   od onoga što jedino on može napraviti. Ne razvija svoje sposobnosti i osjeća da je
   život beskoristan.

Hagioterapijski izlaz iz ovisnosti:

1. Prihvaćanje osobe s problemom ovisnosti bez predrasuda. Taj prvi korak u izlazu iz ovisnosti zahtjeva da i sam hagioasistent mora biti na prikladnoj razini duhovne dimenzije. Finoća, strpljivost, dobrohotnost, razumijevanje -sve zajedno čine duhovni stav koji hagioasistent posreduje ovisniku pa i u slučaju ponovnog pada u ovisnost jer ovisnik treba i drugog čovjeka koji ima iskustvo duha i koji će ga podupirati u hodu prema slobodi.

2. Posredovanje spoznaje o temeljima ljudske egzistencije i duhovnoj dimenziji put mudrosti. Ovisnicima se mudrosno, kognitivno protumačilo što to znači duhovna razina čovjeka, što im se to dogodilo da duhovna duša pati, boli i kako se može izaći iz ovisnosti.

Zatim da se sve nemoći i ovisnosti događaju u razaranju transcendentala (istine, dobrote, ljubavi i jedinstva) i da je zato bit izlaza iz ovisnosti u obratu prema slobodi. Čovjek je stvorenje, ograničen je i logika ga tjera da traži neograničenu egzistenciju. On je u sebi sam, sam pati i boluje, treba nekoga tko će biti uz njega, smisao, pratitelja.

Svi su ljudi grešni, svi su krivi, te pojedinac traži nekog nedužnog, nekog tko ima sućuti za njega, tko ne osuđuje, nego oprašta. Svi su ovisnici reagirali pozitivno i u toj fazi u njima se učvršćuje odluka da žele nastaviti proces izlaska iz ovisnosti.

3. Povezati ovisnika s Apsolutnim Bitkom – put bezuvjetne ljubavi. Ovaj put je
najvažniji jer njime posredujemo ovisniku čvrst temelj, tlo za koje zna da više ne propada. Ovisnicima se posredovala prava stvarnost Boga, a to je da je On apsolutna dobrota, ljubav, istina, nježnost, vjernost. Osobito je ovisnike duboko dirnula spoznaja da mogu duhovno „upiti“ tu stvarnost, sjesti na Njegova koljena, ruke, „zaroniti“ u Njegovu nježnost.

Drugi korak u tom dijelu je pouka o neokrivljavanju roditelja ili bilo koga drugoga za nastalu ovisnost, jer čovjeka ne stvaraju samo roditelji nego i Stvoritelj koji je bio s njim u trenutku začeća i u svakom drugom trenutku života.

Ljubav Stvoriteljeva prema čovjeku ostaje vjerna i ide za njim. Nakon pouke ovisniku posredujemo znanje kako se do Boga može doći. U tom dijalogu ljubavi Boga i čovjeka, nedostatka ljubavi i povjerenja najviše ozdravlja bezuvjetna Božja ljubav.

Navedeni put duhovnog zdravlja provodi se kroz molitvu kao razgovor s Bogom i kroz meditaciju sve dok osobe ne dobiju iskustvo da su voljene, vrijedne, dragocjene.

4. Oslobođenje od grižnje savjesti i krivinja – put povjerenja. Nakon što se ovisniku „donese tlo pod nogama“, potrebno mu je pokazati cilj, smisao, a to je Život. Ovisnicima se reklo – Isus je Život. On ne traži da budeš dobar, već da vjeruješ u dobrotu. Učiti ih govoriti: „Ja vjerujem, bit će dobro.“ Osnovno je približiti osobu Isusa Krista.

On je uzeo ljudsku osobu na sebe, sve zlo ponio u svoju smrt na križu i tamo uništio grijehe, ovisnosti, strahove i dr. Osobito je bitno ovisniku donijeti spoznaju da je sadašnji trenutak najvažniji.

Sada može moliti oproštenje, početi vjerovati u ljubav u dobrotu, sada može Isusu sve reći. U „razgovoru“ s Isusom ovisnici svjedoče kako su poželjeli život bez ovisnosti, kako ponovno otkrivaju vlastite vrijednosti, kako im se vraća dostojanstvo.

U ovom koraku izlaska iz ovisnosti ovisniku je bitno učvrstiti:
a) Ima Netko tko ga voli.
b) Njegov život je važan i dragocjen.
c) Uspjet će ako vjeruje da je Bog Svemoćan i da štiti njegov život, ako vjeruje u dobrotu, ljubav, istinu.

Ako je osoba ateist, tada mu treba reći: Život to si ti, to je tvoje postojanje. Život je isto što i dobrota, ljubav, vjernost.

5. Pomirenje. Slijedi pomirenje sa samim sobom, s Bogom i s drugima. Ovisnici s kojima se radilo govore o svojoj ogorčenosti na svoje bližnje, na Stvoritelja koji je stvorio svijet u kojem vlada nepravda, licemjerstvo, te na same sebe što su „pali“ u ovisnost i što nisu bili jači. Ponovno im se posvijestila bitnost sadašnjeg trenutka i da se sada mogu pomiriti s bližnjima u duhu jer su tako povezani sa svim ljudima.

Važna je spoznaja da je duh transparentan, svjestan i slobodan od prostora i vremena te da se misao na nekoga stvarno intuitivno i prenosi. To znači da opraštanje u duhu osjeti onaj kome smo oprostili, te da onaj koga molimo za oproštenje to duhovno čuje (usp. T. Ivančić).

Iskustva ovisnika potvrđuju tu istinitost zakonitosti duha. One osobe koje su ih najviše povrijedile i omalovažavale počinju ih najviše cijeniti. Nakon ovog puta duhovnog zdravlja ovisnici najviše dobivaju snagu i volju da budu slobodni.

6. Razvoj kreativnosti. Dolazi do odluke i djelovanja u razvoju kreativnosti prema sposobnostima i talentima. Osobe se vraćaju kreativnim aktivnostima koje su imale prije ovisnosti ili otkrivaju nove sposobnosti za kreativnost (na primjer vraćanje glazbi, sportu, svakodnevnom radu na kreativan način).

7. Odluka o obraćenju na slobodu. Ovisnici se nakon navedenih koraka sami odlučuju za slobodu, te ih se priprema za temeljnu životnu ispovijed i molitvu oslobođenja.

8. Put milosti odnosi se na molitvu da Duh Sveti ispuni oslobođenu dušu
ovisnika i molitvu za kreposti.

9. Discipliniran duhovni život. Da bi se učvrstila sloboda, potrebno je rasti i razvijati se duhovno kroz svagdanju molitvu, obraćenički život, duhovnu literaturu. Priključuju se radu u skupini koju vodi iskusan hagioasistent.

Rezultati

• Od 16 ovisnika 11 je izašlo iz ovisnosti
• S 4 ovisnika se još uvijek kontinuirano radi
• 1 ovisnik je odustao

Zaključak

Bit ovisnosti jest vezanost i nemoć slobode. Sloboda pripada razini duha i zato je
glavni uzrok ovisnosti na duhovnom području. Egzistencijalno-duhovni pristup
pomaže da se ovisnost sagleda u cjelini čovjekova bića.

Kroz iskustvo rada s ovisnicima o on-line kockanju, računalnim igricama i internetu,
dolazimo do istine da samo Apsolutni Bitak može biti oslobodilački. Religijski rečeno
to je Bog, kršćanski shvaćeno Isus Krist.

Ovisnicima je najsnažnije iskustvo da je Isus na njihovoj strani i da zakonitosti duha doista funkcioniraju u svagdanjem životu. Resocijalizacija je vrlo bitna, a ona se postiže učenjem ovisnika discipliniranom duhovnom životu, moralnim vrijednostima, razvoju kreativnosti i otkrivanju vlastitih talenata.