U pratnji prijateljice u Centar dolazi pedesetogodišnja žena. Na prvi pogled čini se bez života, spuštena pogleda i bez glasa. Razlog dolaska su teška depresija i strahovi. Zbog psihičke dijagnoze uzima antidepresive.
Prijateljica umjesto nje govori da je prognanica iz Posavine, a sada sa sinom već par godina boravi u jednom malom slavonskom selu. Živjela je u mješovitom necrkvenom braku iz kojeg ima sina od 18 godina. U ratnim strahotama ostaje udovica i doživljava višemjesečno silovanje.
Nadala se da će u mirnom malom selu pronaći svoj mir i nastaviti živjeti brinući se za tada još malodobnog sina. Međutim, proživljene ratne strahote ostavile su duboke rane na njezinoj osobi i dostojanstvu te su joj teško ugrozile život. Zbog ranjene spolnosti progonio ju je težak osjećaj krivnje, što je u njoj stvorilo sliku prljave, nedostojne i bezvrijedne osobe. Zbog velikih strahova bježi od sebe, od ljudi i Stvoritelja. U takvom stanju boravi u jednoj prostoriji iz koje ne izlazi i ta patnja traje par godina. Sve obveze izvan kuće obavljao je sin, a ona izlazi u pratnji prijateljice jedino kada mora liječniku.
Na nagovor prijateljice i sina dolazi na hagioterapiju ne očekujući ništa novo za svoje zdravlje. Dugogodišnja patnja kroz promišljanje o prošlosti praćena osuđivanjem i nepraštanjem prema sebi i počiniteljima teško je ranila i oslabila njezin duh. Sve te negativnosti utjecale su i na njezinu psihu i na tijelo.
Kroz par susreta posredovala joj se dobrota i istina o njoj kao čovjeku, teško je to prihvaćala pitajući se zašto Bog dopušta zlo.
U međuvremenu je završila na teškoj operaciji zbog višemjesečnog krvarenja koje je izazvalo sepsu jer nije htjela ići ginekologu (mrzila je svoju spolnost). Nakon duljeg oporavka poslije kritične operacije svjedoči da je spoznala kako je, želeći pobjeći u smrt, zaboravila na svojega sina kojemu je bila jako potrebna te je zaboravila da za njega treba živjeti. Odlučila se za život, ponovno krenula na terapiju i polako radila na sebi kroz otvaranje dobroti i ljubavi svojega Stvoritelja. Po spoznaji koju je prihvatila doživjela je da je voljena i vrijedna. Ima Netko tko je ljubi i prihvaća takvu jedinstvenu. Sama je postala sebi bitna i u silnoj želji da postane slobodna od mržnje i negativnih sjećanja uspjela je oprostiti sebi i zločincima.
Roditelji, koji su također prognanici, žive u jednom gradu, a zbog bolesti oca trebaju njezinu pomoć pa ona sa sinom odlazi k njima. Zbog udaljenosti do liječnika ona je odvažno i radosno nakon puno godina sjela u auto i vozila oca. Osjećaj da je nekome potrebna i da može pomoći čini ju vrijednom i dostojanstvenom osobom. Srce ispunjeno pasivnom ljubavlju bilo je spremno i ljubiti pa se susret sa srednjoškolskom ljubavi pretvorio u katolički brak.
Duhovno slobodna domovina – iskustvo čitateljice i link na tablicu
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
