Piše: Lana Poljak Branisavljević
BUDNI DUHOM
Dragi čitatelju, od srca te pozdravljam ovog vrućeg srpanjskog dana! Vjerujem da si negdje pronašao kutak hlada i trenutak tišine kako bi tvoja duša sada pronašla potreban odmor.
Obično nam naši godišnji odmori koje nekako rado iščekujemo tijekom cijele godine posluže više manje za odmor tijela. U užurbanom i stresnom tempu života i takav odmor je čovjeku potreban. Naše tijelo također treba brigu i pažnju, red, disciplinu i odmor. No, današnji suvremeni čovjek, nažalost, prečesto “zaluta” u krajnost tako da je “kult mladosti, ljepote i zdravlja” često postavljen ispred čovjekovog dostojanstva i osluškivanja prirodnog moralnog zakona u nama. No, ovih dana najviše promišljam o iskustvu koje me prati svako ljeto, a to je duhovna lijenost. Pitam se zašto se ona javlja? Što to čovjeka na neki način “anestezira”, uspava, učini tromim? A što nas čini odmornim, svježim, aktivnim?
Pitanje je živimo li osluškujući samo potrebe svoga tijela ili pak neprestano iznova i iznova dopuštamo da nas duh vodi u mudrost i istinu, u ono što je bitno za nas i naš život?
Svako ljeto pomislim kako ću baš onda kada imam najmanje obaveza i najviše “slobodnog vremena” provoditi više vremena u druženju sa Stvoriteljem, u tišini, promišljanju, sabranosti… A onda opet i opet iznova doživljavam tu svakodnevnu borba duha i tijela. No, nije li život upravo to, odluka za spavanje ili ustajanje, za dobru riječ ili uvredu, za nadu ili sažaljenje, za umjerenost ili prekomjernost… Svaki naš dan sastoji se od tih, naočigled malih, a zapravo životno važnih odluka.
Imaš li i ti slično iskustvo, dragi čitatelju? Je li tvoj duh “budan” ili “pospan” ovog ljeta?
Ove godine na održanom Međunarodnom susretu nove evangelizacije i hagioterapije, sklopila sam mali dogovor sa svojim dragim prijateljem – oboje ćemo kroz ljeto upijati knjigu “Ostati uspravan” našeg profesora Tomislava Ivančića.
Zaista, sve više i više primjećujem da smo uistinu potrebni jedni drugima kako bi se hrabrili i poticali na putevima ka zdravlju duha i “podizali” jedni druge iz duhovnih tromosti. Toliko je toga oko nas što će nas vezivati, odvlačiti od bitnoga i rastresati.
Tako ovih dana čitam dragocjene retke koji mi svojom jednostavnošću otvaraju “duhovne oči” i poučavaju jasnoći života.
Naš profesor Ivančić, uvijek pun iskrenog humora, ali i mudrosti piše ovako: “Stvoritelj se voli s nama igrati skrivača. Nemoguće ga je ne pronaći. Stvoritelj se loše skriva, jer bezbrojne sitnice oko nas, u prirodi, u nama, govore o njemu i otkrivaju Ga, na neki način izdaju da se nije dobro sakrio. Pogledajmo samo neke od njih…”. I zatim nabraja brojne stvarnosti koje nas okružuju i šapuću: ” Tu sam! Dijete moje, tu sam! Sve je ovo za tebe!”.
I mene to nuka da promatram raskoš oleandera po supetarskim kalama, valove koji zapljuskuju i valjaju kamenčiće, ciku i radost djece, mlade galebove u letu i u trenu doživljavam upravo taj Njegov: “Tu sam!“.
Ne mogu se prestati diviti toj Ljepoti koja je sve stvorila, toj Ljepoti koja sve i danas stvara, toj Ljepoti koja nas k sebi želi privesti i poziva na puninu života!
Želim ti od srca da ovog ljeta ne upadneš u lijenost i ugađanje tijelu, već da ti ono bude prilika da tragaš za Stvoriteljem i polako Ga sve više i više otkrivaš i da i ti radosno možeš uzviknuti: “Tu si! Našao sam Te!”
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
