Piše: Lana Poljak Branisavljević
LJUBAV UMJESTO KRIVICE
Prekjučer je bilo veliko nevrijeme u Hrvatskoj koje je posebno zahvatilo i naš Zagreb. Brojni stanovi, kuće, bolnice, muzeji i drugi objekti su poplavljeni. Ljudi su ponovno osjetili strah, ugroženost, nesigurnost, zabrinutost. Neki su kao i nakon potresa ponovno morali iseliti iz svojih kuća i stanova…
Slušam vijesti i ne mogu ne zapaziti kako se stalno nameće pitanje: Tko je kriv?
Jedni prozivaju druge i tako u krug.
I pitam se: Zar zaista netko uvijek mora biti kriv?
Zar je zaista potrebno rasipati svoje snage na negativan govor o drugome i traženje nečijih pogrešaka ili nedostataka, a istovremeno toliki ljudi stradavaju, pate, sami su?
I tko može biti taj koji će na drugoga svaliti krivicu?
Zar ja nikada ne činim pogrešne korake u svom životu?
Zar ja sve radim pravedno i ispravno?
Tko sam ja da sudim?
Zapitaj se danas, tražiš li i ti ponekad krivca u svojoj obitelji, među kolegama na radnom mjestu ili fakultetu, među ljudima koje susrećeš?
Vodi li te to k dobru ili te još više udaljava od ljudi?
Možeš li u drugima vidjeti dobrotu i bogatstvo koje u sebi nose ili si zagledan samo u njihove manjkove?
Prije više od dvije tisuće godina, na ovaj svijet je došao Isus Krist, Stvoriteljev sin i donio nam radosnu vijest – da su sve naše krivice oprane, da je sve naše propuste obrisao, da je svoj život dao da se ti i ja spasimo i da imamo život u punini.
Kolika to neizmjerna ljubav mora biti kada netko daje svoj život da te spasi… Ja sam Njemu dragocjena i važna!
Odluči danas odvažno zakoračiti na put duhovne logike umjesto da i ti budeš u mnoštvu onih koji viču: Raspni ga, raspni!
Iz ljubavi smo stvoreni, ona nam se svaki dan daruje i zato umjesto osude neka u našim srcima bude djelatna ljubav za bližnjega.
Neka ti u tome Isus iz Nazareta bude uzor.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
