ŠTO JE ZADOVOLJSTVO ŽIVOTA?

Piše: Silva Vrdoljak

Suvremeni čovjek kao da živi u rascjepu znanja i neznanja o samome sebi. Usred njegovih velikih sposobnosti i dostignuća, stoji jedno temeljno pitanje: Što to čovjek današnjice još uvijek ne zna? Taj čovjek smo mi, poštovani čitatelji, mi ljudi u kojima su nove strukture stvorile i novi mentalitet. Utemeljitelj hagioterapije, prof. dr. sc. T. Ivančić, kao vrhunski znanstvenik na području filozofsko-teološke antropologije daje nam odgovor: 

“Dobro je oslobođenje i ozdravljenje, zlo je zarobljavanje i oboljenje. Sve je u tome i nema drugog puta!“ (usp. T. Ivančić, 5. Međunarodni studij hagioterapije)

Ali, kako tu istinu posredovati i taj put pokazati današnjem čovjeku, čovjeku koji je postao samotvorac svoje egzistencije i zato samosvjestan, kritičan, često ponesen vlastitim uspjesima i rezultatima tehničkog razvoja?

Dobro i zlo postaju bitne stvarnosti i za suvremene znanosti. (usp. T. Ivančić, 5. Međunarodni studij hagioterapije) S tim stvarnostima susrećemo se vrlo često, kako u svakodnevnom životu, tako i u različitim znanstvenim disciplinama poput neuroznanosti, psihologije, sociologije, ekonomije, filozofije i teologije. Devedesetih godina 20. i početkom 21. stoljeća, neuroznanosti su otkrile nužnost istraživanja i razvoja znanosti o čovjekovu duhu. Istaknuti predstvanici vrhunskih neurobioloških istraživanja u SAD-u, poput Erica Kandela, dobitnika Nobelove nagrade, govore da nova otkrića o povezanosti duha i mozga zahtijevaju promjenu načina razmišljanja u medicini, budući da sve što umno činimo te duševno osjećamo i oblikujemo u odnosima, nalazi izraz u tjelesnim strukturama. Neurofiziolog Paul Chauchard u svojoj knjizi „Vladanje sobom“ tvrdi da čovjek danas ne zna zapravo što znači biti čovjek. On dalje naglašava da je čovjek u ovom svijetu „živo, duhom prožeto tijelo, koje je zahvaljujući svom mozgu, sposobno za život, djelovanje, mišljenje“. Dr. J. Bauer u svoj knjizi „Pamćenje tijela“ ističe da postoji razlika između gena i genske aktivnosti. Genska aktivnost se ne nasljeđuje i ovisi o uvjetima u okolini. Ove spoznaje donose velike mogućnosti prevencije razvoja bolesti, ali i veliku osobnu odgvornost za kvalitetu međuljudskih odnosa u kojima aktivno sudjelujemo. 

Erich Fromm, američki psihoanalitičar, govori da je humanistička savjest spoznaja samoga sebe i znanje o najvišem cilju. Čovjek ide prema tome cilju i u skladu je sa svojim bitkom kada se trudi oko kreposti i vrlina. One su odgovornost prema egzistenciji te se čovjek s njima osjeća sigurno, mirno i sretno. V. Frankl govori da je činiti dobro smisao života te savjest naziva „organom smisla“.

Edger i Maridal (2015.) su napravili statističku meta-analizu literature o dobrobiti te navode kako se u akademskoj i popularnoj literaturi termini kvalitet života, sreće, zadovoljstva životom i prosperiteta često sinonimno koriste s terminom dobrobiti, premda istraživanja i riječnici sugeriraju kako postoje razlike u tim terminima. Sreća se često koristi za opisivanje trenutnih ugodnih emocija, dok se zadovoljstvo životom koristi za dugoročnu kognitivnu evaluaciju života u cijelosti, kao dublja sreća. Prosperitet se često koristi u raspravama o ekonomskim uvjetima. Veenhoven (1996.), koji se smatra osnvačem studija sreće, smatra kako termin dobrobiti treba biti korišten za označavanje generalne kvalitete života.

Antropološko-duhovni put u zadovoljstvo i sreću čovjeka

1. Filozofske i teološke znanosti već odavno pokazuju da su izvori svih čovjekovih nedaća prvenstveno na njegovoj antropološkoj razini. Čovjek je biće u sveopćem postojanju – bitku i za njega vrijede pravila transcendentala. Dakle, za njega kao osobu sa svim svojim sposobnostima vrijede ta pravila i nema drugog puta!
2. Filozofsko-teološka antropologija nam ukazuje da su transcendentali temelj postojanja, temelj iz kojeg izlaze sve snage zdravlja, dobrote, radosti, sreće i zadovoljstva. ( usp. T. Ivančić, 5. Međunarodni studij hagioterapije)
3. Zadovoljstvo čovjekova života ovisi o tome kamo su usmjerene njegove čežnje.
4. Čežnje su vapaji za dobrom. No, čežnja se može usmjeriti i na ograničena dobra. Čezneš li za materijalnim, bit ćeš nesretan zajedno sa razaranjem materijalnog oko sebe. Čezneš li za ljudskom slavom, doživljavat ćeš razočaranje i osamu, manipulirat ćeš ljudima, upotrebljavati ljude, umjesto živjeti s njima i za njih. Budu li tvoje čežnje usmjerene na tijelo, da ga zadržiš lijepim i privlačnim, tada ćeš doživjeti očaj i razočaranje. Ti si ono čime su ispunjene tvoje čežnje. Tvoje zadovoljstvo ovisit će o snazi i sadržaju tvojih čežnji. ( usp. T. Ivančić, Povratak nade )
5. Čežnje su projekti duše, koje treba ostvariti. Čežnja zato najprije pokazuje prazninu, nemoć i bol, a zatim još jače prezentira dobro za kojim čezne. Važno je da su jači projekti dobra, nego stvarnosti zla.
6. U svojoj biti čežnja je prisutnost Stvoritelja, ali u projektu, u nadi, u našoj odluci za ostvarenje čežnje. Stvoritelj ne radi umjesto nas, već pomaže tamo gdje mi radimo u Njegovo ime. Zato su sve čežnje ostvarive, ali uz suradnju s Njime.
7. Što su transcendentali u filozofiji, to nam je savršeno Isus objavio. Apsolutna je dobrota samo Otac i prema tome Boga se ne trebamo bojati. On je samo dobar i kada sam ja nagora/i, on je dobar.
8. Čežnja je dokaz da je čovjek u svojoj biti potreban Boga. Čežnja je motiv da čitavim bićem tražimo korijene svoga postojanja, da tražimo smisao života. Čežnja je Isus u nama. (usp. T. Ivančić, Svestrana izranjenost čovjeka.)

Poštovani čitatelju, na kraju nam je posve jasno zašto se Bog rodio među nama, u čežnji za čovjekom i spreman za čovjeka ne samo živjeti nego i umrijeti. S Isusom iz Nazareta došla je Božja čovjekoljubivost na zemlji. S Njime uđimo zajedno u sreću i zadovoljstvo života, uđimo u mudrost življenja.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.