Iz arhive, piše: Božena Sučić, mr. pharm.

Napokon uživamo u danima prepunim sunca, prekrasnoga plavog neba i ugodnih temperatura. No, jeste li se ikada zapitali zašto je nebo plavo, odakle moru boja, zašto je Sunce žuto ili koje je boje svemir? Takva pitanja postavljaju djeca, a imamo li spremne odgovore, mi koji smo puni životnog iskustva i svakakvog znanja? Stignemo li više uopće doživjeti svijet oko sebe, prirodu, životinje, ljude? Postoji li sve oko nas samo po sebi ili se Netko krije iza svega? 

Sunce osvjetljava Zemlju bijelom svjetlošću koja na Zemlju stigne za nepunih 8 minuta. Bijela svjetlost je svjetlost koja sadrži fotone svih valnih duljina, tj. ona je kombinacija svih boja. Ako pogledamo dugu (disperziju svjetlosti na kapljicama kiše), vidjet ćemo da je svjetlo kombinacija crvene, plave, zelene, žute, ljubičaste i mnogih drugih boja.

Svaka boja ima različitu frekvenciju, dužinu valova i energiju. U vidljivom spektru ljubičasta ima najkraću dužinu valova, što znači da ima najveću frekvenciju, a i energiju. Kod crvene je suprotno. Ona ima najdužu dužinu valova, ali najmanju frekvenciju i energiju. Kada neki predmet osvijetlimo bijelom svjetlošću, on upija (apsorbira) gotovo sve boje, a određenu boju odbija. Taj dio bijele svjetlosti, ta boja koja se odbija od predmeta, jest boja koju vidimo.

Kod prozirnih predmeta, kao što je staklo, nešto je drugačije. Bijela svijetlost dolazi do stakla, mali se dio odbija, a najveći dio nastavlja dalje. Od onog dijela koji je prošao većina boja prolazi bez ikakvih problema, ali fotoni određene boje ne mogu proći tako lako. Ti se fotoni sudaraju s molekulama i od njih se odbijaju u raznoraznim smjerovima. Svjetlost jedne boje tako se raspršuje u svim smjerovima i staklo postaje obojeno u tu boju. Isti princip odgovoran je i za boju neba.
Bijela svetlost dolazeći sa Sunca putuje kroz atmosferu pa najveći broj fotona neometano prolazi i stiže do površine Zemlje. Međutim, neki fotoni nemaju tu sreću te ostaju zarobljeni u molekulama raznih plinova u atmosferi. 

Prema Rayleighijevu zakonu, svjetlost manje valne duljine raspršivat će se višestruko intenzivnije od svjetlosti veće valne duljine. Budući da najveću valnu duljinu ima crvena svjetlost (oko 700 nm), a najmanju plava (oko 400 nm), lako zaključujemo da će se plava svjetlost raspršivati mnogo intenzivnije (čak 10 puta). Svjetlost koja do nas stiže od Sunca, osiromašena je za tu komponentu plave boje, prostire se u svim pravcima te obasjava nebo i boji ga u plavo. 

Sivo nebo nastaje kada se, prolazeći kroz oblake, sve boje jednako raspršuju.

Taj proces, tzv. Rayleighijevo raspršivanje, odgovoran je i za boju Sunca. 

Sunce emitira svjetlost svih boja (bijelu svjetlost), a kada ga pogledamo, vidimo da je žuto zato što je iz bijele svjetlosti nestala plava komponenta koja je dala boju našem nebu.
Zagrabimo li u kanticu morsku vodu, uglavnom je prozirna, ali se u moru zrcali boja neba, pa mu i otud plava boja. Kad je vrijeme oblačno ili kada pada kiša, i more nam se čini tamnijim. Crveno more dobilo je ime po crvenoj algi koja u njemu ima stanište, a Crno more naziv duguje spojevima vodika i sumpora koji imaju zatamnjujući efekt. 

Stvarnost ili iluzija?

Je li sve ovo oko nas stvarnost ili samo neka velika iluzija? Životinje drukčije vide svijet oko sebe za razliku oko nas. Zašto se naš način shvaćanja i promatranja okoline ne bi mogao nazvati našom vlastitom stvarnošću i što se uopće smatra pod izrazom “stvarnost”?

Znanost kaže da je svijet oko nas onakav kakvim ga vidi naš mozak. Jer boje zapravo ne postoje; postoje samo različite valne duljine prostiranja energije fotona koje naš mozak prepoznaje kao boje.

Imamo 5 osjetila koja nam pomažu da preživimo u ovoj stvarnosti i malo se proveselimo, ali, nažalost, to je nedovoljno da bismo imali potpunu sliku o tome tko smo i što smo sve u stanju učiniti. Naša svijest nema granicu za razliku od naučenog poimanja te iste svijesti.
Da bi naš mozak postao svjestan nesvjesnog, mora uspostaviti druge veze među neuronima, a da bi se to uopće dogodilo, potrebno je utišati ego (onaj koji stalno nešto misli, galami, čudi se) jer on se ponaša po naučenim modelima.

Do našeg mozga dolaze samo impulsi na osnovi kojih on stvara neku svoju sliku svijeta. Einstein je bio u pravu kada je rekao da je i svijest o stvarnosti relativna.

Svatko od nas ima i vidi svoju subjektivnu stvarnost.

Na primjer, svatko će od nas istu osobu možda vidjeti i doživjeti na posve drugačiji način.

Naša percepcija uz pomoć naših 5 osjetila određuje i našu stvarnost. Sve ono što vidimo tijekom života, nastaje u centru vida koji se nalazi u stražnjem dijelu mozga zapremine od svega nekoliko kubičnih centimetara. 

A što određuje našu percepciju? Stanje našeg duha.

Nije ovaj svijet iluzija, nego jednostavno neznatan djelić beskrajnih stvarnosti koje naša osjetila ne mogu spoznati. Trudimo se svim silama postojati samo u ovom vidljivome i ograničenome dijelu stvarnosti. 

Neki predviđaju da će se naš mozak 21.12. 2012. popeti na višu razinu svijesti i da ćemo tek tada vidjeti kako zapravo svijet izgleda i shvatiti da mi sami po sebi nismo živa bića, nego nešto sasvim drugo…

Međutim, svatko od nas, unatoč mnogobrojnim teorijama, osjeća da ima Netko tko omogućuje i stvara život, Netko tko je dao raznolikost biljnom i životinjskom svijetu, od kralješnjaka, nekralješnjaka, sisavaca do onih koji se legu iz jajeta.

Netko tko je od nereda stvori savršen red, trajne elemente, godišnja doba, vodu, nebo, vjetar, sunce;  Duh koji je oživio svakog čovjeka i učinio ga gospodarom svega na ovoj Zemlji; Netko tko zna kako nastaju boje, a mi to tek otkrivamo. Taj Netko se smijao i uživao stvarajući naš dom…

Zanimljivo, isti je broj atoma i elemenata na našem planetu kao što je bio i u trenutku nastanka Zemlje. Znanost, koliko god napredovala, nije uspjela stvoriti ni jedan jedini novi element. Čovjek samom sebi uporno pokušava dati odgovore na pitanja o postanku. Trudi se manipuliranjem s DNA, pa čak i kloniranjem, stvoriti nešto novo, a samo zloupotrebljava prirodu i prirodne zakone.

Ova je Zemlja nama poklonjeni dom, a “mi nismo nikakav slučajan i beznačajan proizvod evolucije. Svaki je od nas plod Božjeg promišljanja. Svaki je od nas željen,svaki je od nas ljubljen, svaki je od nas potreban”, kako je rekao papa Benedikt XVI. na početku svoje papinske službe.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.