Piše: Lucija Murgić, iz arhive Hagio.hr
Vjerujem kako bi svi roditelji htjeli znati formulu kako učiniti svoju djecu dobrom i poslušnom te, svakako, još k tome i uspješnom i sretnom. Svi mi beskrajno volimo svoju djecu, trudimo se oko njih, žrtvujemo neke vlastite ambicije…, ali koji put ne ispadne baš onako kako smo zamislili. Tada se preispitujemo gdje smo to zakazali i što još možemo promijeniti.
Kada je u pitanju odgoj, savjeta ne manjka: od baka i djedova koji nude svoje »iskušane« metode, preko prijatelja, „dobronamjernih“ susjeda ili samo prolaznika, do knjiga, časopisa, letaka… More informacija, često potpuno oprečnih. „Daj djetetu ovo“, „zabrani mu ono“, „ustraj u onome“, „popusti u ovome“, „razvijaj tako“, „usmjeruj onako“… Dijete svodimo na objekt, koji želimo modelirati prema viziji koju smo si zacrtali. Problem je u tome što se ni mi sami često ne ponašamo kako bismo htjeli (i trebali), a to zahtijevamo od djece. Evo jednog primjera. Djecu učimo da budu pristojni, da se ne svađaju, da praštaju, dijele i surađuju, a onda im vlastitim primjerom pokazujemo nešto drugo, često suprotno: svađamo se sa supružnikom, prkosimo, prigovaramo…
LJUBITI I PROMIJENITI SEBE
Kada bih nekome trebala reći samo jedan dobar savjet o tome kako odgajati svoje dijete, rekla bih da najprije nježno, iskreno i potpuno ljubi svog supružnika, a djeca neka to osjećaju i upijaju. Ljubav kojom su roditelji međusobno povezani jedino je plodno tlo na kojem će djetinjstvo, taj nježni čovjekov pupoljak, moći rasti i zdravo se razvijati. „Samo darivanje sebe, ljubav, poštovanje i razumijevanje drugoga unosi u njega snage koje mu omogućuju da se opredijeli za dobro.
Žele li roditelji pomoći svojoj djeci, onda nema drugog načina, nego da se najprije otac i majka beskrajno počnu voljeti.
Treba u brak vratiti nježnost, ljubav, razgovor, razumijevanje, volju da se živi jedno za drugo. Ta ljubav će zapravo roditi u djetetu osjećaj voljenosti, ljubavi , povjerenja i snage“, poručuje nam T. Ivančić u knjizi Liječiti brak i obitelj. Time smo opet došli do one stare i provjerene jednadžbe: mijenjaj samoga sebe, pa će se drugi oko tebe mijenjati. Koliko samo oblika praktičnih oblika i mogućnosti ima ta jednostavna rečenica. A koliko je samo teško povjerovati da smo doista jedino mi ti koji se hitno i temeljito trebaju mijenjati.
A ZAŠTO NE BISMO…
Znam da je lako napisati ili reći: „Nemoj se svađati, nemoj prigovarati i gunđati…“, ali što učiniti kada smo uvjereni kako za to imamo razloga? Što kada se nađemo nakon posla gladni, umorni i opterećeni i baš nas bračni drug isprovocira?
Ne mislim da trebamo biti savršeni, niti da možemo stvarati uvijek atmosferu dobrog raspoloženja i „gurati probleme pod tepiha“. Nego postoje jednostavna pravila, koja nam mogu puno pomoći i njih bismo se morali držati. Naprimjer ako se posvađamo sa supružnikom pred djetetom, ili nam izleti neka optužba, uvreda ili slično, zašto ne bismo odmah, pred djecom, zamolili supruga/suprugu za oproštenje i pomirili se? Nismo savršeni, ali uvijek možemo krenuti ispočetka. Ako je od neke svađe prošlo više vremena, ako se čak govorilo o rastavi ili se ona dogodila, ili smo možda bili lijeni u iskazivanju ljubavi, poštovanja i potpore, djeca to pamte i gorko doživljavaju te razdijeljenosti naše ljubavi. Ipak, i to možemo ispraviti!
SVE MOŽEMO ISPRAVITI
U sebi, u duhu, zamolimo supružnika i djecu da nam oproste i mi njih zamolimo za oprost te se odlučimo da ljubav, razumijevanje i mir natope sve naše odnose, događaje i probleme. Kada se odlučujemo za ljubav i činimo dobro, tada smo jaki i pobjeđujemo. A djeca, koja su zajednički plod naše bračne i Stvoriteljeve ljubavi, svojim će duhom zasigurno reagirati.
Drugim riječima, iako možda zvuči paradoksalno (ali duhovna dimenzija je uvijek puna iznenađenja), djecu se najbolje odgaja time što se roditelji međusobno ljube i bore se tu ljubav čuvati i obnavljati. Kako je svaku bolest bolje spriječiti nego liječiti, onda nam se valja držati zdravlja. Konkretno, to znači da kada 127. put želiš zbog iste stvari prigovoriti bračnom drugu, ili ti se, jednostavno, ne da potruditi da mu se nasmiješiš, pohvališ ga ili mu iskažeš neku nježnost, onda baš nemoj prigovoriti i baš se nasmiješi i pohvali ga – radi djeteta, a dugoročno možeš profitirati kod obojih.
