Piše: Tin Ivković
Iz znanstvenih istraživanja, kako hagioterapije tako i drugih znanosti, poznato je da su za razvoj čovjeka ključne prve tri godine života. Ovo razdoblje nazivamo bazičnim razdobljem, jer je ono baza, čovjekov temelj za njegov daljnji razvoj. Ono najviše utječe na to kakav će čovjek biti. Hoće li misliti da je svijet dobro ili loše mjesto, čega će se bojati, hoće li zbog nečega imati osjećaj manje vrijednosti ili će hodati životom siguran u sebe. Puno toga vezano uz čovjeka ovisi o onom što je upisano u njegovim temeljnim godinama razvoja.
Kako bi pojedinac bio što zdraviji, bitno je da u ovim godinama života dobije što više ljubavi od svojih roditelja, ali primarno od majke. U tom vremenskom periodu dijete je o majci ovisno za nju jako vezano, ona mu je najveća potreba. Kako bi novi naraštaji bili duhovno zdravi, sposobni i inteligentni, nužno je da prve tri godine budu vremenski što više u obiteljskom okruženju povezani s majkom, a onda i s ocem.
Danas je to u Hrvatskoj uglavnom majkama otežano, jer po zakonu smiju biti samo godinu dana na porodiljnom dopustu, a onda moraju otići na neplaćeno ukoliko žele ostati doma s djetetom. Također mnogi poslodavci uvjetuju ili rade pritisak na ženske zaposlenice da se vrate na posao već šest mjeseci nakon poroda te drugačije tretiraju one koje se vrate nakon šest mjeseci od onih koje se vrate nakon godinu dana. Pod ideologijom feminizma na žene koje ostaju doma s djecom na neplaćenom ili koje se odluče ne raditi kako bi dale ono najbolje svojoj djeci, ili na one koje imaju više djece za redom, pa ostaju zbog više porodiljnih doma s djecom, gleda se s prijezirom. Ljepe im se različite etikete, od toga da su ljenjivice koje parazitiraju na radnim mjestima, do toga da su zadrte, da očito nisu čule za kontracepciju, itd.
Današnje žene često i same povezuju svoju vrijednost sa svojim uspjehom na radnom mjestu i misle da će se tako ostvariti. Kad ih se pita zašto ne bi ostale sa svojim djetetom dulje od godinu dana često odgovaraju da one jednostavno nisu taj tip žene koja ostaje po kući i sl.
Zbog svega toga možemo govoriti o masovnom “outsorucingu” djece od jedne godine pa dok ne napuste kuću. Da malo pojasnim o čemu se radi. “Outsourcing” je ekonomski pojam koji pojednostavljeno možemo definirati kao korištenje vanjskih poduzeća i pojedinaca za obavljanje pojedinog posla. “Management” se fokusira na osnovnu djelatnost i strategije, te prepušta brigu o upravljanju i radu na projektima nekom drugom. To znači da pojedina tvrtka ostaje uvijek fokusirana na svoj osnovni posao (core business) kojim se bavi, dok na sporedne poslove ne troši vrijeme i energiju već iznajmi neku drugu tvrtku koja je odlična u obavljanju tog sporednog posla (jer je to core business te druge firme).
Isto se događa u modernoj obitelji s djecom nakon godinu dana. Žena se vraća na svoj osnovni posao, gdje se ostvaruje, gradi karijeru, od koje ima primanja itd. i posvećena je tome minimalno osam sati dnevno. Dijete se pri tome “outsourca” jaslicama ili vrtiću čiji je osnovni posao briga i odgoj djeteta. Na ovaj način nastaju duhovno-antropološke patnje kod djeteta.
Situacija u jaslicama i vrtićima je takva da su često pretrpani djecom kako bi ostvarili što veći profit. Događa se da se tete u vrtiću ne stignu ni pobrinuti za djetetove fiziološke potrebe, a duhovne da ni ne spominjemo, a kamoli da bi majku mogle zamijeniti. Koliko dijete treba majku u tom periodu vidljivo je i iz toga da su djeca do tri godine uglavnom fokusirana na tetu u vrtiću (koju vide kao zamjenu za majku) ili se igraju sama, druga djeca ih u tom periodu zapravo ne zanimaju. Poslije treće godine se dijete okreće igri s drugom djecom.
Ne možemo kao društvo zakonito onemogućavati djetetu da se zadovolji njegova najveća i esencijalna potreba, a to je vrijeme i prisutnost njegove majke. Ženi se treba javno priznati njena veličina ako se odluči za majčinstvo, još više ako se odluči ostati s djetetom na bilo koji način u ovakvim prilikama nakon njegove prve godine života. To je herojstvo, ali takva i je “mater”. Ona ljubi svoje dijete, nosi ga pod srcem devet mjeseci, onda prolazi veliku bol kako bi ga donijela iz sebe na svijet. Zatim ga doji, brine se za njega, iako fizički iscrpljena dane i noći, pjeva mu, mazi ga, uređuje mu krevetić. Brine se kako jede, spava li dobro, tješi ga čim zaplače. Puna je mrlja od kašica i ne stigne više brinuti o sebi kao prije, sve zbog djeteta, ali je sretnija i ispunjenija nego ikad jer njeno „milje“ raste i razvija se. Duhovno ga hrani svojom nježnošću, toplinom, brižnošću, poljupcima, pjesmicama, osmijehom i iznad svega majčinskom ljubavlju da dijete izraste u normalnu, samosvjesnu i zdravu osobu koja zna tko je i koja stoji čvrsto s obje noge na zemlji.
Ovaj svijet i Hrvatska neizmjerno treba majke, stabilne obitelji i zakone koji će im omogućiti da vrše svoje poslanje, da se ostvaruju kao poslovne žene i kao majke i da im se prizna da su pritom i kraljice. Majčinstvo je na neki način umiranje sebi da bi se dijete rodilo, ne samo jednom već iz dana u dan. Ne može teta u vrtiću mijenjati majku, ne može, dijete to osjeti i pati. Osjeća se ostavljeno, u njega ulazi samoća i nepovjerenje.
Znanstveno je dokazano da djeca koja su bila u obitelji i uz majku do treće godine života pokazuju bolji razvoj od vrtićke djece. Čak se i na životinjama primjećuje ova zakonitost. Kod životinja koje žive čoporativno i čija majka rađa više mladih u budućeg vođu čopora će izrasti ne onaj mladunac koji je imao najbolju genetiku, već onaj za kojeg se mama najviše brinula.
Potrebno je nekad prihvatiti i skromnija primanja, „teži“ život, podstanarstvo, duže kredite, potrebno je umrijeti glasovima svijeta koji sude i optužuju kako bi se ostvarila u onome u čemu je najoriginalnija i u čemu je stvarno nitko ne može zamijeniti, a to je majčinstvo. Kad se izdigne i iznad toga onda će biti vrhunska, ali ne samo majka, nego prvenstveno žena. Dobiti će puno više, nego što će trenutno izgubiti. Kako su nam potrebne žene i majke koje će se davati za svoje obitelji i svoju djecu, one će biti i majke nove Hrvatske koja tek dolazi…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
