Pripremila: Željka Kolar
prema predavanju prof. T. Ivančića
Makroterapijom u hagioterapiji imamo mogućnost sebe cjelovito duhovno izliječiti. Makroterapija želi svakoga od nas, u svakoj životnoj dobi, okrenuti prema istini, dobroti i ljepoti. U ovom tesktu su razrađenje četiri makroterapije. Odluči se temeljito provesti barem jednu za koju smatraš da ti je sada najpotrebnija i da te ovaj trenutak izvlači iz nekog tvog ponora na razinu duhovnog zdravlja, u prijateljstvo sa Stvoriteljem, u radost života.
Temeljna opcija za dobro, istinu, ljubav i ljepotu
Pitanje je kako ostati human, čestit i dobar, inteligentan, dostojanstven? Kako ostati čist, nevin? Kako ostati do kraja čovjek kao vrhunsko biće? Ako to nismo, ispali smo iz postojanja i patimo. Rješenje, lijek, je u tome da načinimo zaokret u životu. Okreni se i počni činiti dobro. Počni živjeti drugačije od onoga kako si do sada živio/-la. Ako previše jedeš, odluči da više nećeš tako; ako previše piješ, odluči da ćeš prestati; ako psuješ, odluči da ćeš od sada blagoslivljati. Ako si do sada krao, počni davati drugima i vidjeti ćeš kako će se umnožiti tvoje bogatstvo i kako ćeš od neimaštine postati bogat čovjek. Načini obrat.
Time što možda nedjeljom odeš u Crkvu, nije riješen niti jedan problem u tvom životu. Ljudi dolaze i odlaze u Crkvu jednako korumpirani, jednako negativnih misli i govora.
Svaki čovjek ove zemlje treba temeljito obraćenje. Obraćenje nije neka zapovijed, nego lijek i tvoja sreća. Pokušaj napraviti samo malen korak prema obraćenju, jednu konkretnu stvar promijeni i osjetit ćeš radost, poželjet ćeš pjevati, smijati se i pričati viceve i tek tada ćeš shvatiti što obraćenje zapravo znači. Obraćenje je lijek nakon kojeg ćeš uživati, ozdraviti, obogatiti se i ti i tvoja obitelj.
Osloboditi se krivnje, straha i ropstva zlu
Krivnje ćeš se najprije osloboditi tako da počneš činiti dobro. Bar nekome učini dobro i već ćeš osjetiti da je krivnja sve slabija.
Potom sasvim mirno svom Stvoritelju reci: „Žao mi je!“ Dovoljno je da priznaš svoje krivnje i da ti postane žao što si sebe i druge razarao/-la.
Važno je i oprostiti onima koji su te povrijedili i tražiti oproštenje od onih koji si ti povrijedio/-la. Zapamti, bit Stvoritelja je samo ljubav. On te ne prosuđuje po tvojim krivicama, nego te opravdava. Dopusti si da te on opravda sada pred tobom i pred drugima i zahvali mu za to. Vježbaj ovo dok potpuno ne osjetiš slobodu od krivice.
Ako u sebi nosiš strah od smrti, promisli da smrt nije kraj. Oni koji su proživjeli kliničku smrt uvjeravaju nas kako smrt ne boli, nego su osjećali radost što odlaze na drugi svijet, vuklo ih je neko svjetlo, toplina i uz njih je bila osoba puna ljubavi. Osloboditi ćeš se straha od smrti tako da si jasno predočiš što je zapravo smrt. Ona nije kraj nego početak.
Na smrt postaješ spreman/-na ako činiš dobro, opraštaš, daješ drugima… jer tada si siguran/-na da tvoj život ne može prestati nego samo mijenja oblik; tvoja duša je tada svjesna da pobjeđuješ smrt i tada prestaje strah.
Ne moraš robovati zlu. Možeš napraviti neizmjerno puno protiv zla i protiv grijeha. Zla se ne možemo potpuno osloboditi, to nisu mogli ni sveci. Svaki je čovjek rob grijeha i zla, ali svatko može u sebi izgrađivati neizmjerne vrline i kreposti. Ne možeš uopće ne griješiti, ali možeš griješiti sve manje i manje i time si već puno napravio/-la. Zla se oslobađaš i tako da na njega ne misliš, da ga ignoriraš, a da neprestano razmišljaš o dobru, o plemenitosti, o vrlinama i treniraš vrline – kako biti dobar/-a prema majci, ocu, supružniku, djetetu, prijateljima, onima koji su grubi prema tebi, kako pomoći drugima… Uvijek iznova gledaj u dobro i ne dopustiti da se tvoj pogled svrati na zlo. Time će tvoja savjest postati čista, a ti slobodan/-a. Kad god gledaš u dobro, tada će ti se dobro i događati. Tamo gdje je vrlina i krepost prestaje zlo i ropstvo.
Uspostaviti kontakt sa Stvoriteljem
Bitak je sve postojanje. To je osoba, Stvoritelj čovjeka i svijeta u filozofiji, a Bog u teologiji. Znamo da je taj bitak dobar, da je ljubav, dakle jedan, da je istina i ljepota. U bitak, u postojanje kao takvo ulazi se dakle na četvora vrata. Prvo tako da si ljubav, da nisi razdijeljen od sebe i drugih nego u jedinstvu s njima. Pokušaj ljubiti, imati sućuti za druge, razumjeti ih i pomoći im da se izvuku iz neke patnje. Ljubav koju pokažeš drugima, liječi i tebe.
Drugo je da si dobar/-a. Kad god si dobar/-a, ti si vječan/-a, ti si neuništiv/-a i tvoj život je spašen. Pokušaj biti dobar/-a. Odluči se barem za komadiće nekog dobra i već ćeš biti u kontaktu sa svojim Stvoriteljem, a u tebe će ući neka nova snaga.
Treće je da si istinit/-a. Ne boj se istine. Ako pogriješiš, priznaj. Istina je u tebi čim priznaš pogrešku ili načinjeno zlo. Ali i ako napraviš neko dobro, nemoj se skrivati kao da to nije tvoja zasluga, nego priznaj i primi pohvalu. Istina oslobađa i u njoj se krije tvoj kontakt sa Stvoriteljem.
Četvrto je da si sklon/-a ljepoti. Opredijeli se za nju umjesto za neki kič. Pokaži da ti je stalo do tebe – obuci odijelo i haljinu koji nisu kičasti, nego skladni i lijepi, stavi u svoju sobu slike koje su lijepe… tada si sigurno u kontaktu sa Stvoriteljem jer on te nadahnjuje.
Vježbati askezu – učiti se odricati
Čega god se ne možeš odreći, što god ne možeš darovati, što god nisi spreman izgubiti, to te veže i ti si rob. Shvati da tek kada se otkineš od onoga što te veže postaješ slobodan/-a prema svemu i još više, tada postaješ slobodan/-a za moralne vrednote koje su vječne i koje se nikada ne mogu izgubiti.
Askeza nije u tome da se pod svaku cijenu nečega odrekneš, nego u tome da postaneš slobodan. Ako postiš jer petkom treba postiti, nisi nešto veliko postigao/-la. Ali ako postiš da bi postao slobodan/-a nad hranom ili pićem i da bi zato tvoj duh bio slobodan za razgovor sa Stvoriteljem i za ljubav prema čovjeku, onda je tvoja askeza prava.
Odricanje ili askeza ima dva smjera. S jedne strane odricati se užitaka koji te vežu, a s druge strane prihvaćati ono što ti je teško, čega se bojiš i reći: „Baš idem!“. Isus iz Nazareta je rekao da tko ne prihvati svoje križ i ne odrekne se svega, ne može biti njegov učenik.
V. Frankl u svojoj logoterapiji govori o paradoksalnoj intenciji: Ako se strašiš mraka, baš idi u mrak, reci: Pa šta onda!. Ako se strašiš smrt, reci: Pa neka umrem sada. Pa što onda!, i u tom ćeš se trenu osloboditi.
Askeza je bit našeg života. Ovdje na zemlji ne smiješ dopustiti da te išta veže jer odavde moraš otputovati. Odreći se znači biti potpuno okrenut svom Stvoritelju.
Askeza je rezanje svega što te želi sputati, što nije tvoja sloboda i sabranost, što nije tvoja budućnost, a da bi tvoj duh bio nesputan, slobodan, vječan i stalno kreativan.
