Pripremila:Božena Sučić, mr. pharm.

Zašto NE podržati medicinsku oplodnju?“ – stručno je predavanje održano
potkraj listopada u dvorani Sveta Mati slobode na zagrebačkom Jarunu, a koje je
izazvalo veliku pozornost i raspravu. Vjerodostojni predavači dr. Albert Despot,
specijalist ginekologije i opsetricije, voditelj Centra za ultrazvučnu dijagnostiku u
Klinici za ženske bolesti i porode pri KBC-u Zagreb i viši asistent na Medicinskome
fakultetu, pred habilitacijom u znanstveno-nastavno zvanje docenta, te dr. sc. Tonči
Matulić, profesor moralne teologije i bioetike na Katoličkome bogoslovnom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu, besprijekorno su obrazlagali svoja stajališta. Oslanjajući se na
njihovu raspravu, potičem čitatelje na razmišljanje o tome zašto ne treba podržati
medicinsku oplodnju.

NAŠ ZAKON O MEDICINSKOJ OPLODNJI

U Hrvatskoj Zakon o medicinskoj oplodnji, izglasan 17. srpnja 2009. sa 77
glasova, dopušta oplodnju tri jajne stanice, a zabranjuje zamrzavanje zametaka čime
se, prema nekima, svrstava među najkonzervativnije zakone u svijetu – uz bok
Salvadora i Bangladeša. Međutim, iako je prije 5 godina zabrana zamrzavanja
zametaka od europskih zemalja na snazi bila samo u Italiji, danas je ona na snazi i u
Irskoj, Poljskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.

Zakon ne određuje dob do koje je izvantjelesna oplodnja moguća, a medicinska je
oplodnja omogućena nevjenčanim parovima pod uvjetom da dokažu da žive zajedno
dulje od 3 godine. Također je predviđeno da dijete starije od 18 godina ima pravo
doznati ime donora, uz njegovu suglasnost. Također, Zakon ne zabranjuje ništa osim miješanja ljudskih i životinjskih spolnih stanica i reprodukcijsko kloniranje zametaka.

Zakon još uvijek otvara mnogobrojna pitanja na području bioetike: o pravu na život, o
napretku znanosti, o tome kada započinje život, o dostojanstvu ljudske osobe, o
smislu braka…

Zanimljivo pitanje može li se pravno regulirati status embrija, ima tužan
odgovor jer iako Ustav RH u čl. 21 jamči dostojanstvo ljudske osobe, u Republici
Hrvatskoj embrij se ne priznaje kao osoba te ne može biti pravno zaštićen.

Područje medicinski potpomognute oplodnje zahtijeva zakon kojim će pravno
biti zajamčena zaštita dostojanstva svih zainteresiranih. Zakon treba promicati
pravdu i pravednost pa ne može obvezati ni jednu savjest na djelovanje, ponašanje ili
postupanje, a ponajmanje kršćansku moralnu savjest.

PROBLEM NEPOLODNOSTI

Prema općem stavu ginekološke struke, koji je naveden i u udžbeniku Medicinskog fakulteta za ginekologiju i porodništvo u Zagrebu, 15% bračnih parova je neplodno. Glavni razlog neplodnosti jest odgađanje prve trudnoće i prvog poroda. Trudnoća nije vezana uz cjelokupnu životnu dob žene, nego je vezana uz dob od 18. do 38. godine.

Jedan od glavnih uzroka steriliteta žena jesu infekcije u generativnom sustavu koje se prenose spolnim putem. Do oštećenja toga sustava mogu dovesti i pobačaji. Drugi važan razlog jest disfunkcija jajnika. Naglašena je važnost medija i obitelji da odgojem promiču i omogućuju stjecanje uvjeta za rani porod, u doba kada je to prirodno.

Novi podaci Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo pokazuju da je u Hrvatskoj u 2007.godini nastavljen trend sve kasnijeg rađanja, pa se tako za dijete odlučuje sve
manje žena između 20. i 30. godine. Istodobno, sve više raste broj majki starijih od 35 godine.

Prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u Hrvatskoj je u 2007. prijavljeno
10.609 pobačaja, što je porast u odnosu na 2006. kada su bila 10.224 prekida
trudnoće. Očekuje se da će nas 2031. godine biti manje za jedan cijeli Bjelovar.

SKRIVENA ISTINA O UMJETNOJ OPLODNJI

Upoznajući javnost s magistarskim radom dr. Branimira Petera o usporedbi poroda djece začete prirodnim putem i one začete “in vitro” oplodnjom, dr. Despot ističe da je u skupini začetoj IVF-om (umjetnom oplodnjom):

  • udio mrtvorođene djece značajno veći nego u skupini začetoj prirodnim putem
    (4,4% prema 1,26%)
  • značajno veći broj poroda završava carskim rezom i da je dvostruko veći broj
    djece s malformacijama
  • udio višeplodnih trudnoća 40,2 posto, u odnosu na drugu skupinu u kojoj iznosi
    samo 1,53 posto, te da je
  • omjer prijevremenih poroda 57,5 posto u odnosu na 8,5 posto.
    Magistarski je rad u Klinici za ženske bolesti i porode, dostupan je svima na uvid (pa
    i medijima), ali se o njemu šuti.

Od 1980. do 2005. godine objavljene su čak 53 publikacije koje govore o rizicima povezanima s umjetnom oplodnjom. Čak i neovisno o liječenju neplodnosti, ženske osobe s otpornom neplodnošću izloženije su raznim oblicima raka od ostalih žena. Liječenjem neplodnosti raste rizik dobivanja raka, što osobito vrijedi za rak jajnika. Uz jajnik, povišenom su riziku od raka izloženi i jajovodi, dojka, maternica, pluća, štitnjača i debelo crijevo. Postoje i ozbiljne analize koje upozoravaju na povećan rizik od dobivanja brojnih bolesti i kod djece.

Mnogi ni ne znaju da je za proces umjetne oplodnje potrebno oploditi više
jajnih stanica, čime se stvara veći broj embrija nego što je to potrebno. Javnost je
prije nekoliko mjeseci upozorena na to da se ne zna gdje je 100 embrija. Mogu li oni
samo tako nestati? Dr. Despot je na temelju svega zaključio kako se danas u
Hrvatskoj popularizira kultura smrti. Dr. sc. Tonči Matulić istaknuo je nužnost borbe
protiv totalne instrumentalizacije.

Oplodnja uz medicinsku pomoć može omogućiti roditeljstvo osobama koje to
inače ne bi mogle postići. Ipak, ta nas činjenica potiče na razmišljanje o jasnim
posljedicama takvih zahvata jer su osobe koje traže medicinsku pomoć kod oplodnje
često izvrgnute nedobronamjernoj manipulaciji čija je pozadina financijski interes.

Osim toga, ti zahvati omogućuju, primjerice, da dijete bude rođeno bez skrbi oca,
nakon smrti roditelja, da dijete rodi tzv. “zamjenska majka” koja genetski može biti
sestra ili baka djeteta, da dijete ne zna tko su mu majka i otac, braća i sestre, što čini
mogućim incest… Sve te posljedice ugrožavaju ljudska prava, osobito prava djece.

Također, potpuno je kriva svijest javnosti o tome da je umjetna oplodnja terapija liječenja neplodnosti budući da žena ne može začeti bez heterogene/homologne oplodnje. A mediji, i sami nedovoljno obaviješteni ili prikrivajući istinu, stvaraju atmosferu kao da je Crkva protiv života.

ZAŠTO JE CRKVA PROTIV?

Praksa takozvane medicinski potpomognute oplodnje protivi se dostojanstvu ljudskog života u nastanku i dostojanstvu braka, zbog čega je Crkva moralno osuđuje, a svoj stav obrazlaže u „Naputku o poštivanju ljudskoga života u nastanku i dostojanstvu rađanja” – Donum vitae (1987., Kongregacija za nauk vjere).
Enciklika „Evanđelje života – o vrijednosti i nepovredivosti ljudskoga života” (1995.,
papa Ivana Pavao II.), sljedeći je snažan crkveni argument.

Svako ljudsko biće uvijek se prima kao Božji dar i blagoslov. Ipak, s moralnog
stajališta, rađanje koje je uistinu odgovorno prema onom koji se ima roditi mora biti plod braka. Ljudsko rađanje ima, naime, posebne značajke snagom dostojanstva roditelja i djece: rođenje nove osobe, kojim muškarac i žena surađuju sa Stvoriteljevom moći, mora biti plod i znak uzajamnoga osobnog darivanja supružnika, njihove ljubavi i njihove vjernosti. Vjernost supružnika u bračnom jedinstvu podrazumijeva obostrano poštovanje njihova prava da postanu otac i majka samo jedno uz pomoć drugog“ (Donum vitae).

Naputkom koji je odobrio papa Benedikt XVI. želi se izraziti veliko ‘da’ ljudskome
životu, zaštiti braka, dostojanstvu ljudske osobe, zbog čega ‘ne’ u dokumentu treba
gledati u pozitivnome svjetlu isto kao što se pozitivno gleda na ‘ne’ čovječanstva u
pogledu kršenja ljudskih prava, rasizma, ropstva, diskriminacije žena, djece i bolesnih
osoba.

Živimo u opasnom razdoblju ljudske povijesti kada čovjek ima golemu snagu tehnike, neuroznanosti, kemijske znanosti u svojim rukama koju može koristiti čak i za vlastito uništenje, i to sasvim legalno.

Gotovo svi suvremeni zakoni pokušavaju čovjeka svesti na razinu životinje.
Zato što joj je fizički sličan? A što je s njegovom duhovnom dušom? Pitamo li se
kamo ide čovječanstvo?

Crkva je protiv jer je za čovjeka i ne može dati prilog promicateljima kulture smrti i uroti protiv života.

ŠTO LJUDSKU OSOBU ČINI OSOBOM?

Čine je bremenitost razumijevanja i samorazumijevanja, temeljna ljudska
prava i dostojanstvo jer je stvorena na sliku Božju. Ljudsko je dostojanstvo temelj
prava na život.„Proces umjetne oplodnje je instrumentaliziranje dostojanstva ljudskog života“, navodi dr. Matulić te posvješćuje kako čovjek po svojoj sličnosti s Bogom ima neotuđivo ljudsko dostojanstvo, koje nadilazi njegovu spolnu, rasnu, vjersku pripadnost, kao i moralnu ispravnost, a nadilazi i tehničke mogućnosti jednog povijesnog trenutka civilizacije.

Na pitanje kada započinje život, zbog ocjene ustavnosti Zakona o medicinskoj
oplodnji, Etičko povjerenstvo Petrove bolnice u Zagrebu, sastavljeno od pročelnika
svih zavoda, odgovorilo je da započinje začećem.Tom je izjavom otvoreno pitanje pobačaja.

Pretpostavlja se da je Ministarstvo zdravstva u svom očitovanju objasnilo kako je
zabranilo zamrzavanje zametaka jer je zametak živo biće te mu Ustavni sud mora
zaštititi pravo na život. Prihvati li Ustavni sud takvo stajalište, posljedica može biti
zabrana pobačaja koji nije medicinski opravdan.

Napokon, dijete/ljudska osoba, došavši na svijet bilo kojim putem, ima pravo na ljudsko dostojanstvo jer je svetost života u njegovu nastanku, a život započinje začećem. Općenito je poznato, i znanstveno dokazano, kako je za dijete najbolje da bude rođeno i odgajano u obitelji u kojoj se za njega brinu otac i majka, što je ujedno i pravo djeteta.Propis koji bi unaprijed lišio dijete skrbi drugoga roditelja ili posredno omogućio predaju djeteta istospolnomu paru očito ne promiče dobrobit djeteta i ne vodi računa o dostojanstvu osobe.

Ljudska osoba ima zapravo svoje ishodište u darivanju. Začeto čedo mora biti plod ljubavi roditelja. Ne može se ono ni htjeti ni začeti kao proizvod tehničkog,
medicinskog ili biološkog zahvata: to bi značilo svesti ga na predmet znanstvene
tehnologije. Nitko ne može dolazak djeteta na svijet podvrći uvjetovanostima tehničke uspješnosti, vrednujući ih mjerilima kontrole i gospodarenja” (Donum vitae).