Stvarni susret sa Isusom
DRUGI DIO
Isus bi htio s nama večerati, a nikad ga nismo ni pokušali pozvati na večeru. Još ne poznaš tko je Isus? On je Bog, koji je postao čovjekom? Je li ikada tebi umnožio kruh kad ga nije dostajalo u tvojoj kući? Umnožio krumpir, meso? On to čini. Stvarno on to čini. Mi smo smiješni kad Isusa stavljamo izvan života. To je najteži naš grijeh. Danas napravi zaokret. To trebaš drugima ljudima posvjedočiti i Isusa uvesti u njihov život. Ako Isusa dovedeš u njihov život, onda će on svaki detalj njihovog života napraviti drukčijim. Ljudi će imati puno vremena, puno radosti, daleko više uspjeha, a u kući obilje hrane i puno djece. Sve će biti drukčije.
***
A zašto ti to ne vjeruješ? Jesi li ti uopće kršćanin? Zašto ti Isusa isključuješ iz tvoga života i misliš da ti moraš sve raditi a on samo kad se njemu moliš? Onda se moliš neka napravi ovo, neka napravi ono, a on kaže: Kako ću napravit kad je kod tebe sve zaključano? Nikad me ne pustiš da ja činim. Ti ne vjeruješ da sam postao čovjekom i rekao: Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta! Zato imate stotinu poslova samo da možete reći, da nemate za mene vremena. Hrvatska bi bila bogata, samo kad bismo shvatili da Isus želi tu biti sa svakim čovjekom. Sa svakim političarom! Sa svakim profesorom i umjetnikom! Sa svakim seljakom i radnikom! Jako voli voziti auto, voziti se na biciklu, tiskati tačke, zalijevati cvijeće, presaditi drveće. Sve poslove voli.
***
Sad ustanovi, zašto je tvoj život prazan? Nema Isusa. Tek kad se sjetiš malo, moliš se njemu, ali onda je daleko. Svjestan si zraka i zrak je stalno tu. Kako to da nisi svjestan Isusa, da bez njega ne možeš učiniti ništa. Ama ništa ne možeš učiniti. On uzdržava tvoj život. Kao što bez zraka ne možeš živjeti. Danas napravi veliki zaokret, obrat. Obraćenje! Od apstraktnog Isusa prema konkretnom Isusu. Od religioznog prema životnom Isusu. Od primitivnog, pobožnog lika, okreni ga prema stvarnom čovjeku i Bogu. U njemu je sve. Po njemu je sve! Zbog njega je sve. Od njega je sve. Prema tome, nema gdje ga nema.
***
Danas odluči da ćeš ovaj tjedan puštati Isusa u sve predjele sebe. Baš u svaki posao. Da ćeš uvijek pitati se, Isuse, a što bi sad trebalo? Što trebam ovom čovjeku reći? A što bi ovoj dje ci trebao sad odgovoriti? Isuse, što ovom prijatelju što me traži? Isuse. traže me na telefon, molim te odgovo- ri ti preko mene. Isuse, boli me noga. Što da radim?
***
Bez iskustva, kako je Isus konkretan, u svakom detalju tvoje svagdašnjice, ne možeš ljudima svjedočiti. Dođi u tu školu. Kreni u tu praksu. To je praksa! Nećeš tako lako doći do toga. To treba naučiti. Čuti ga! Pitati ga! Vidjeti, kako zaista čini. Kako ti govori. Kako te savjetuje. Treba tvoju zahrđalu bravu temeljito protresti, podmazati, da se mogu vrata otvoriti njemu. Zato je Isus došao. Da obnovi naš život, a ne nešto malo religioznosti. Shvati njegovu čežnju! Ako ni mi ne razumijemo to, onda je zaista Isus stranac na ovoj zemlji. Nema ga tko uvesti u stvarnost.
***
Sjetimo se! Branitelji su uveli Gospu i krunicu u našu domovinu i zato imamo slobodnu Hrvatsku. Svi tenkovi svijeta i svi neprijatelji nisu nam mogli ništa! Tu je snaga! Sad tre- ba Isusa uvesti u svagdašnjicu, pa ćete vidjeti!
***
Reci Isusu ono što osjećaš, što ti je na srcu, što si shvatio u ovom susretu s njim.
***
Da bi tvoja molitva i klanjanje ušlo u sve pore tvoga bića, potrebno je tri puta proći sve točke ovog predloška i to sabrano i s čežnjom da ti duša ugleda Isusa u stvarnosti vjere, da budeš svjedok njegove prisutnosti na Zemlji.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
