Piše: Lidija Krolo

U svjetlu nedavnog posjeta članova ZMR Prezbijevom rodnom Davoru, razmišljam kako smo svi više ili manje određeni svojim početkom, mjestom, ljudima, mentalitetom u kojem smo iznikli. I kada daleko odmaknemo u svakom smislu od tog početka, on u nama živi kao čvrsto ishodište.

Razmišljam kako je Prezbi volio šetnje savskim nasipom u Davoru. I baš taj nasip postao je uređen i obilježen zastavama u slavu hrvatskih branitelja. Zaista simbolično, jer tko je više od Prezbija bio branitelj Hrvatske u duhovnim i ostalim bitkama, uvijek radeći na
približavanju domovine životu, zdravlju, smislu, Bogu. On se uvijek borio sa životom i
stvarnošću, pokušavao uvijek iznova otkriti smisao sebe, svog života i djelovanja.
Onaj tko se rodio u tako normalnoj sredini, u slavonskom selu, koji je radio na polju i
živio među jednostavnim mudrim ljudima – uvijek je sačuvao u sebi taj «feeling» za ono što je zaista važno i što jest život, znajući da veliko obrazovanje može uništiti čovjekovu
originalnost i životnu mudrost.


Duge godine školovanja, često teške i mučne, samotni putovi odrezani od rodnog
Davora, prvi uspjesi u profesorskoj i svećeničkoj karijeri, bila je to borba. Na savskim
nasipima rodnog Davora, vraćajući se uvijek rado i ponovno, kao da je radio inventuru
dotadašnjeg života kako bi dao važnost onome što je zaista važno i postavio novo ishodište za budućnost pitajući se: «Ide li to život svome kraju ili svom početku?… Zašto je križ znak
pobjede i života? …Kome to zapravo dugujem ovaj svoj život?» Pomno i duboko
razmišljajući i promatrajući sebe i svijet on nalazi odgovore: «Život ne pripada meni, moj
život pripada Njemu… Dosta je otrti jednu suzu i već je život zabljesnuo… Koliko radosti u
jednom «da» životu, Bogu, sebi… Život teče tamo gdje imaš hrabrosti iskopati svoje talente i iznutra se obogatiti životom… « Sažetak svih tih misli je poruka nade: «Dan za danom
prolazi. A što dolazi? Život u izobilju.»
Tako: u početku bijaše Davor, dječak, pa čovjek prepun pitanja, zatim znalac duhovnih zakona i svjedok ispunjenja Božjih obećanja. A sada, naš nebeski zagovornik koji
pomaže nama, koji se još uvijek borimo sa svojim životom i stvarnošću, pokušavajući otkriti smisao, da prihvatimo da to nije lagan ni kratkotrajan posao, ali jest najbitniji.

Prezbijeve riječi i djela, ispunjena Duhom kako za njegovog zemaljskog života tako i sada, pomažu nam naći temeljne razloge našeg postojanja pred izazovom neumitne prolaznosti ovog života, upućuju nas na susret sa živim Bogom kojemu trebamo izreći svoj «da».