Piše: doktor komunikacijskih znanosti salezijanac don Vito Zečević

Komunikacija je, prije svega, razmjena informacija. Poslanje profesora Ivančića bilo je odaslati poruku Evanđelja, informirati ljude da je Isus živ, da je On među nama. Prof. Ivančić je to činio na interpersonalni način (komunikacija između dvije ili više osoba)  i intrapersonalni način (komunikacija sa samim sobom). U interpersonalnom načinu koristio je verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Tu se misli na riječi i geste. Cilj mu je bio uspostaviti dobre odnose među onima koji ga slušaju. Ivančić je bio svjestan da mediji kreiraju prostor u kojem živimo, te  kako da medije iskoristimo da prenesemo ljudima da je Bog ljubav.

Kada je razmišljao, molio, razmatrao, onda je to bila njegova intrapersonalna komunikacija, komunikacija sa svojim Bogom. To je zapravo njegova duhovna komunikacija koja počinje iz njegove nutrine i otvorenosti prema svome Stvoritelju. 

Koristio je sve načine komunikacije kako bi čovjeka približio Bogu.  On je poučavao, naviještao, hrabrio, tješio i ukazivao na načine za preobrazbu negativnosti u pozitivnost. On je bio, kako kaže pokojni fra Bernardin Škunca: „Čovjek snažne riječi“. Na samom početku uz prof. Ivančića u Hrvatskoj  su se isticala još tri svećenika u pokretu nove evangelizacije a to su fra Zvjezdan Linić, don Milivoj Balobanić i dr. Vinko Kraljević. Don Vinko Kraljević, salezijanac koji je počeo svoje pastoralno evangelizatorsko djelovanje na Knežiji početkom 70 godina rekao je: „Ivančić je bio retoričar, evangelizator i dobar sugovornik“.          Profesor Matulić govoreći o životu profesora Ivančića rekao je da je izvrstan govornik i komunikator.  

Bio je čovjek medija i kroz svoje nastupe u medijima i izvan njih, uvijek bio onaj koji je evangelizirao i širio optimizam među čitateljima, slušateljima i gledateljima. Ivančić je bio komunikator jednostavan, pun znanja i radosti. Koristio je jednostavni jezik, jako puno je unosio duhovitost u svoje nagovore i predavanja. Koristio je i tišinu kao način komunikacije, a ne samo riječ. Bio je dubok, imao je u sebi duhovnu dubinu. Volio je glazbu i sam je znao rado svirati i pjevati. Rekao je u svojoj knjizi Vapaj za dobrim ljudima: „Masovni mediji dragocjen su dar čovjeku i društvu. Oni mogu postati začetnici boljih odnosa života i sretnih međuljudskih odnosa.“. 

Preko medija naviještao je Evanđelje i bio je komunikator nade. Koristio se  Božjim darovima i sposobnostima. Bio je sugovornik medija i mediji su ga rado primali i rado bi ga htjeli imati kao dragog gosta. On je u medijima bio ono što jest, pastir duša potrebnih, osamljenih, bolesnih i izgubljenih.  

Za njega su mediji bili samo sredstva za prenošenje poruke Evanđelja .

Njegovo najbolje sredstvo komuniciranja je bila riječ izrečena direktno prisutnim osobama, ali je koristio i Internet, radio, televiziju, telefon i novine kako bi prenio Radosnu vijest. Napisao je oko stotinu knjiga, pisao za mnoge časopise i jedan je od najvećih hrvatskih prevedenih teologa (slovenski, talijanski, njemački, engleski, španjolski i francuski i drugi jezici). Pokrenuo je u samim počecima svog djelovanja časopis „Koraci“, imao je godinama petminutna razmatranja koja su se mogla slušati na telefonskom govornom automatu, svoje emisiji na HKR i Radio Mariji, izdavani su CD-ovi i audio i video kasete sa njegovim meditacijama, predavanjima i tekstovima posvećenim pobožnosti Križnog puta.  

Gostovao je na HRT, Laudato i drugim televizijama. Ljudi su ga rado slušali, jer je tečno i svjedočki govorio i duboko je poznavao antropologiju, teologiju, duhovnost i filozofiju čovjeka. Ljudi su upijali takve sadržaje i teme. On sam je za sve nas bio otkriće, a potom veliko bogatstvo. Ljudi koji su slušali njegove emisije na radiju znali su zaustaviti se na autocesti kako bi ga mogli sabrano čuti, jer je govorio o onome što današnjem čovjeku potrebno a to je vjera u dobro, pozitivnost.

Što su za njega značili mediji? Oni su prije svega bili u službi nove evangelizacije. 

Kao dobar komunikator ostavio iza sebe tolika napisana djela i kad je govorio i nastupao nikada nije čitao, uvijek je govorio iz srca. Bio je jako nadahnut u nastupima i propovijedima. U nastupima na radiju bio je jako dobro pripremljen, govorio tečno i jako duhovno, prepun iskustva i znanja. Kad je nastupao na Radio Mariji i na HKR u emisiji Gospodine nauči nas vjerovati vjernici i mnogi drugi su sa užitkom to slušali. Plodovi su bili vidljivi kod ljudi, jer su njegove emisije ljude mijenjale i obraćale. Nastupao je i na trećem programu Hrvatskog radija. 

Koristio je i glazbu kao način komuniciranja u misi i u duhovnim obnovama. Pjevao je i svirao jako dobro. Naime, bio je svjestan činjenice da pjesma i molitva pogađaju ravno u srce čovjeka i da ga mogu uspješno dovesti i voditi k Bogu. Također je znao da sama glazba može lakše i brže mlade dovesti Bogu. 

I na kraju možemo reći, Tomislav Ivančić bio je veliki komunikator koji je komunicirao s Bogom, a onda svoju komunikaciju ostvarivao i s ljudima kao pravi pastir, prenoseći Radosnu vijest svijetu. Njegova ostavština je velika, puno toga je snimljeno audio i video, ali i zapisano. On je sada još prisutniji po svojim predavanjima, nagovorima i propovijedima koji nam je ostavio.

Komunikacija ne prestaje, njegova djela su nam ostala trajno. Ono što je govorio, to je svjedočio svojim životom. U njegovoj komunikaciji vjera je imala veliku ulogu. Sve što je činio, činio je s vjerom, radošću i ljubavlju. 

Naša vizija je otkriti dostojanstvo čovjeku. Pridruži nam se, postani naš pretplatnik, suradnik i podupiratelj hagioterapije. Više informacija na linku za nove i trenutačne podupiratelje.